Velimir Raspudić: Oj ti vilo Velebita

OJ TI VILO VELEBITA

Zaplakala s Velebita vila
sakrila se među meka krila,
bijelo lice bistra suza mije
nikada joj teže bilo nije !

Oko plače a duša joj jeca
i od bola na koljena kleca,
mili Bože da je meni znati
kojim putem pođoše Hrvati !?

Nekada su kao jedan bili,
ginuli su jedan za drugoga,
domoljublje čuvali u srcu
a vodila vjera ih u Boga.

I bili su na pravome putu
skinuli su okove sa ruka,
kad počeše uživat slobodu
snašlo ih je na tisuću muka!

Svako žito kukolja ima,
hrvatsko ima ga najviše ,
nekada zlatilo se polje
ali danas ne zlati se više !

Od lopova ,ratnih profitera
pa do onih što Hrvatsku pljuju ,
domoljubi sageli su glave
njihove se pjesme sad ne čuju.

A sjećam se ne baš tako davno
čulo je se sve do kraja svi'ta,
pjevali su oni kao jedan
OJ TI VILO,VILO VELEBITA !

Pjevalo je staro i mlado,
domoljublje bio poziv sveti
a danas po njemu se gazi
kao da smo od Boga prokleti