Tarik Razić: 8372...

tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, katarina kosača, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić, tarik razić
Zove babo

Ramo

sad

Nermina sina

Oj, Nermine

dođi 'vamo

kod tuđina!


Za njim

svako malo

jedan odijek

mine sa Osat

planine


A bio je pakao

a bio je juli

i bilo

je ovdje

teško, sve

na nuli


I ode kolona

ode dedo,

babo, sin

muž i brat

otjera ih rat

u nepovrat


I vrelo Guber

presušilo je sad

oko njega kolo

igra žeđ i glad


I jedan Slovenac

iz daljina

sportista

član

fudbalskoga

tima

krenu sa kolonom

što se zove

tmina

preko mučnih

visokih planina.

 

A nekad su

ovdje bili u

idili u tom

pitomom bosanskome

kraju, u podrinjskom sjaju


Zar može

preko noći

da nestane

grad?

 

Da nestane

dječak i

fudbaler mlad

poslje izobilja

da nastane

glad.


Otiš'o je Alić i Ajšić

i Hren

otiš'o je Srebrenici

najdraži sin njen


I dok pišem ovo

k'o ludak

vičem ja

iz svog

glasa vičem

8372...

taj najpoganiji

paran broj

koji ubi Bosnu,

ubi narod moj!