Tajne lotosova cvijeta

Lotosov je cvijet dugo skrivao tajnu svoje čistoće.

Površina lotosa, iako izgleda savršeno glatko, na nanoskopskoj i mikroskopskoj razini je potpuno neravna. Sastavljena je od velikog broja izbočina koje su prekrivene voštanom glazurom. Zbog tih malenih izbočina napravljenih od vodootpornih materijala, voda se oblikuje u gotovo okrugle kapi koje, kolutajući, skupljaju svu nečistoću s lotosova lista. Tako se lotos sam čisti, a voda vraća natrag u jezero. Na biljkama s drukčijim, ravnijim površinama kapljice vode se spljošte, dio sklizne s lista, a dio se osuši pa ga voda još više isprlja.

"Protivno svim znanstvenim mišljenjima, koja su sugerirala da se lakse čisti glatka povrsina, otkrili smo, da se lakše čisti mikroskopski hrapava površina", kaže Wilchelm Barthlott koji je otkrio kako funkcionira samočišćenje lotosa.

Također, dok temperature padaju, lotosovi listovi mogu ostati iznenađujuće dugo neprekriveni mrazom. Neravnine zarobe zrak ispod bilo koje kapljice vode na površini, što ih sprječava da uspostave kontakt.
Zbog toga, kapljice vode koje se slabo drže na površini čija je temperatura ispod nule ne mogu izgubiti toplinu prema toj površini, te se zato sporo smrzavaju.

Ali, "samočišćenje" i obrana od mraza nije jedina umjetnost ovog cvijeta. Australijski znanstvenici sa sveučilišta u Adelaidi otkrili su da se latice griju do 35 °C i da ovu temperaturu konstantno održavaju, pa čak i kad vanjska temperatura padne na 10 °C.

Kratko pred cvjetanje prvo se naglo podiže temperatura cvijeta. Nakon sto noćni zrak ohladi zatvorene latice, lotos uzima vise kisika a kao rezultat razmjene materija emitira više ugljičnog dioksida.
Zahvaljujući zadivljujucih odlika cvijeta za vrijeme cvjetanja svaki lotosov cvijet emitira po 1 wat energije. Znanstvenici su izracunali da bi se sa energijom 20 cvjetova mogla osvijetliti cijela jedna prostorija!

"Nekoliko grama tkiva koje stvara toplotu posjeduje toliko mitohondrija kao jedan kilogram kukuruznog sjemena", tvrdi Hanna Skubatz, biolog na sveučilištu u Seattle. Znanstvenicima je do sada poznato veoma mali broj biljaka koje svoju temperaturu mogu regulirati.

Mnoge sjemenke biljaka strpljivo čekaju kišu. Kada kiši one proklijaju. Velik broj lotosovih sjemenki nece odmah niknuti, vec će ostati na dnu bare ili u zemlji godinama, pasivno čekajuci na svoj red. Godine 1951., dvije 1000-godišnje sjemenke lotosa pronađene u Kini počele su pokazivati znakove klijanja. Godinu dana kasnije iz obje biljke nastali su veliki i krasni ružičasti cvjetovi lotosa!

svijetokonas.net