Svetoga mi Ilije, Ero tunelarine platit neće. Miljenko ustavijo mercedesa…

Miljenko i gravidna mu žena Marija zaputili se iz Gruda, priko granice u Vinjanin - na more. Na zadnjem sicu - dičurlija. Ne mogu dočekat kupanja: stariji Ante već metio masku na glavu, bliznakinje Matea i Antea napuvale rukavice.

Reka jin ćaća, "brez mišića, dico, nema u more, valovi su na đavla", a ćaću valja slušat, ćaća sve pametno zbori, zna. Prošli, tako, iz zemljice Bosne u Europsku uniju, kad par kilometara posli Zagvozda - i, jopet brklja?!

- Tunel "Sveti Ilija". Pripremi novce! - Marija će.

- A, svetoga mi Ilije, ja jin ovog cirkusa platit neću - mršti se Miljenko, puna mu kapa: novi dan - nova globa.

U kućici brko. Miljenko ustavijo mercedesa, spušća caklo, pa će strogo:

- Rođače, dižeš li ti ovu rampu ili ću je ja sam dizat?

- Dvadeset kuna, molim - pružio brko dlan.

- Šta? Dvajs kuna za to tunelića? Jes poludijo?

- Zakon je zakon - kratko će službenik.

- More l' štagod manje? Vid' u mene dice gladne - molećivo će Ero.

- E, u tome i je problem. More, dica... - izaša čova isprid kućice, obrisa maramicom znojnu šiju, pa pokaza Miljenku cjenik. A, na cjeniku lipo piše: Kupanje 20, poslovni sastanci u primorju - 10 kuna.

- Znači tako - uzdahnu Miljenko.

- Tako - ponoviše mu, pa nevoljko pruži dva mrka medvida.

- Deset? - brko će.

- Deset - prisnaži Hercegovac, pa bocnu rukon noseću Mariju.

- Ajmo više, Miljenko, zlopatim se. Vruće mi je - zavapi žena.

Dica se uskomešala, vozači u koloni trube, spominje se gospodina oca i drugaricu majku, a ponajviše onoga koji je tunelarinu izmislijo.

- Das ist nicht normal! - viče debeli Švabo.

- Eto bezobrazie! - negoduje sisata Ruskinja.

- Mert mi a problema? - pita preplanuli Čeh, koji je požurio u Bašku Vodu ravno iz aparthotela "Kikaš". Čeljad bijesna, al' pravna država ne popušta ni jotu.

- Nu, brajo, ti mene očito nisi razumijo?! Ne iđen se kupat, iman poslovni sastanak - važno će, pa Maru još zericu podbode.

- Sastanak? A, imate opreme za dvadeset iljada milja pod moren?! - smije se službenik malon Anti šta se plazi ispod maske.

- Ajme, Miljenko, požuri, stvarno ne mogu više... - Marija se privatila za drob.

- Gospe mi, iman sastanak. Prodajen Poljacima peraje, a Poljakinje - oči mu cakle - mažen kremican za sunčanje.

- Našli ste mene zajebavat - pokaže mu brko rikverc.

Miljenko suje, Ante se usplaka, curice roge kazuju, a Marija stala zapomagat...

- Aaaajme meni, ljudi, rađaaaan... Ajme, jadna ti san, pod Biokovon mi vodenjak pukaaaa...

Kako "zapivaše svoju", turisti se uzjoguniše, brko ti, vas ustravljen, podiže rampu, a vozilo marke mercedes projuri k moru. Kraj znate: Marija se, kako i spada, porodila kasno u jesen, a malomu je, dakuće, Ilija ime - Bog ga živijooooo!

SAŠA LJUBIČIĆ / Slobodna Dalmacija