Strah od tipke DELETE svijet bi mogla stajati 3.300 milijardi dolara

...je objavila nove podatke iz globalnog istraživanja Global Databerg Report.

Istraživanje otkriva kako se čak 52 posto podataka koji su trenutačno u svijetu pohranjeni može smatrati "tamnima", što znači da njihova prava vrijednost i značaj nisu poznati. Sljedećih 33 posto podataka može se smatrati suvišnima, zastarjelima ili trivijalnima (ROT - redundant, obsolete, trivial) te je za ovaj segment podataka poznato da je beskoristan. Ukoliko se tvrtke i organizacije ne suoče ozbiljnije s ovim problemom, do 2020. godine u svijetu će se trošiti 3300 milijardi dolara na čuvanje nepotrebnih podataka.

Organizacije danas stvaraju i čuvaju sve više podataka zbog prevladavajuće kulture čuvanja baš svega - i važnog i nevažnog - i prikupljanja svih vrsta podataka te posve indiferentnog stava prema pravilima zadržavanja pojedinih vrsta podataka. Među podacima se mogu nalaziti važni i vrijedni poslovni podaci ali i podaci koji se ne bi smjeli čuvati dulje od određenog vremena ili se ne bi uopće smjeli čuvati.

Istraživanje pokazuje kako voditelji IT odjela za samo 15 posto sačuvanih podataka smatraju kako su ključni za poslovanje. Organizacija prosječne veličine koja čuva oko 1000 TB (terabajta) podataka danas godišnje troši i do 650 tisuća dolara godišnje na čuvanje poslovno nevažnih informacija.

"Prvi korak u rješavanju ovog problema svakako je suočavanje s njim i priznavanje da u tvrtkama i drugim organizacijama danas postoji kultura masovnog prikupljanja i gomilanja podataka", rekao je Ben Gibson, glavni direktor marketinga u Veritasu.

"Sve više organizacija shvaća da je u tome problem. Većina ih se pritom suočava s poteškoćama jer ne znaju od kojih podataka krenuti, kakvi se rizici možda nalaze u tom procesu i kako otkriti podatke koji imaju neku vrijednost. Kada tvrtke steknu uvid u svoje okruženje i podatke, mogu brže donositi odluke, mogu to činiti s više samopouzdanja te također u taj proces mogu lakše uključiti druge sudionike u poslovanju", naglasio je Gibson.

Veritasov Global Databerg Report temeljen je na uvidu u ovu tematiku koju je dalo više od 2500 IT profesionalaca iz 22 zemlje svijeta. Global Databerg Report izvještaj je koji slijedi netom nakon nedavno objavljenog Indeksa genomike podataka (Data Genomics Index), prvog preciznog uvida u to kakvi se podaci čuvaju u tvrtkama, temeljenog na analizi milijardi različitih datoteka. Indeks genomike podataka pokazao je da preko 40 posto sačuvanih podataka nije taknuto ili na bilo koji način obrađeno u zadnje tri godine pa se stoga može smatrati zastarjelim. Global Databerg Report pritom potvrđuje da su voditelji IT odjela svjesni ovog problema.

Ova dva istraživanja prvi puta u IT industriji spajaju perspektivu zaposlenika s činjeničnim stanjem kakvo vlada među pohranjenim datotekama te se stoga Veritas nada da će ovi podaci i rezultati biti katalizator za organizacije kako bi se napokon na pravi način suočile s dramatičnim porastom količine podataka kojemu i same svjedoče posljednjih godina.

Većina poslovnih podataka nalazi se ispod površine
Jedan od glavnih zaključaka Global Databerg Reporta jest da se u prosjeku 52 posto podataka u svjetskim tvrtkama nalazi ispod površine, odnosno da se radi o "tamnim" podacima. "Tamni" su podaci koji se nalaze "u mraku" jer ih tvrtka ne prepoznaje: ti podaci su suvišni, zastarjeli ili trivijalni (ROT) ili se pak radi o vrijednim poslovnim podacima koji su "čisti" ali tvrtka za njih jednostavno ne zna.

U ovom su pogledu najgore prošle tvrtke u Njemačkoj, Kanadi i Australiji za čije je podatke u čak 66, 64 odnosno 62 posto slučajeva zaključeno kako se radi o "tamnim" podacima, dok se tvrtke u Sjedinjenim Američkim Državama nalaze oko sredine popisa s oko 54 posto "tamnih" podataka.

Najviše udjela "čistih" podataka (podataka za koje se zna što predstavljaju) u ukupnoj količini podataka pronađeno je u Kini (25 posto "čistih" podataka), Izraelu (24 posto) i Brazilu (22 posto) - no to sve i dalje znači da je više od 75 posto podataka koji su pohranjeni u ovim zemljama "tamno" ili nema nikakve vrijednosti za samo poslovanje.
Strah od tipke 'Delete'

Podatke koji se mogu proglasiti ROT podacima tvrtke su već prepoznale kao suvišne, zastarjele ili trivijalne, nebitne za poslovanje, te su svjesne da ovi podaci imaju malu ili gotovo nikakvu vrijednost za poslovanje. Unatoč tome, 48 posto svih podataka pohranjenih u Danskoj, 44 posto podataka pohranjenih u Nizozemskoj i 43 posto podataka u Ujedinjenim Arapskim Emiratima pripada baš u ovu kategoriju. U Sjedinjenim Američkim Državama 30 posto podataka su ROT podaci.
Utrka prema oblaku nezaustavljivo hrani upravo veliku santu podataka (Databerg)

Prihvaćanje pohrane u oblaku u sve većoj mjeri, kao i sve češće korištenje aplikacija u oblaku doživjet će porast za oko trećinu današnjih korisnika već tijekom 2016. - usluge u oblaku koristit će 46 posto tvrtki do kraja godine, u odnosu na današnjih 33 posto. Pritom će Brazil i SAD biti vodeće zemlje jer se očekuje da će oko 61 posto podataka u tim državama biti u oblaku do kraja ove godine.

Iako je smanjenje troškova razlog koji, u kratkoročnom pogledu, primarno stoji iza ove odluke selidbe prema oblaku, sve je više zabrinutosti oko troškova vezanosti uz jednu platformu (lock-in) u budućnosti - guranje podataka u oblak može, naime, jednostavno odgurati i problem dalje u budućnost, što sve povećava dimenzije problema "tamnih" i neklasificiranih tamnih podataka.
Zaposleni sve više koriste infrastrukturu tvrtke kao vlastitu

Mogli bismo reći da zaposlenici sve češće "autostopiraju" i koriste se resursima tvrtke kao da su vlastiti, pohranjujući na korporativnoj infrastrukturi podatke za koje tvrtka plaća, a od kojih nema baš nikakve koristi. U prosjeku, 26,5 posto zaposlenika pohranjuje svoje osobne podatke na uređajima koje im je na korištenje dala tvrtka. Budući da je mnogo tih podataka "tamno", IT odjel jednostavno ne može znati i reći koji podaci imaju poslovnu vrijednost a koji su jednostavno - videosnimke mačaka.

Više je nego ikad privatnih podataka na korporativnim mrežama
Ako tvrtke ne znaju koji su sve podaci pohranjeni na resursima koji pripadaju tvrtki, radi se o vrlo rizičnom ponašanju koje će u slučaju regulatorne ili kriminalističke istrage biti teško - ili gotovo nemoguće - pravdati jednostavnim "neznanjem".

Više od 25 posto zaposlenih pohranjuje svoje privatne podatke na poslovnim uređajima, pri čemu se radi o osobnim dokumentima, pravnim ili identifikacijskim dokumentima (57 posto zaposlenih čini upravo to), fotografijama (57 posto), glazbi (47 posto), videozapisima (33 posto) i igrama (26 posto). Ovo se na prvi pogled čini bezazlenim ali mnogi ovi dokumenti mogu dovesti do problema zbog novih pravila vezanih uz privatnost u pojedinim zemljama ili pak mogu prouzročiti značajne probleme u području kršenja autorskih prava.

dnevnik.hr