Oprez: Ogroman broj djece iz Hercegovine na meti pedofila

Metode predatora

Objasnila je kako su članovi ove udruge tijekom predavanjima po školama uvijek imali po dvoje-troje djece koja bi im kasnije prilazila i govorila svoja iskustva o neugodnostima koje su doživljavala u virtualnom svijetu te vjeruje da su stotine ili tisuće hercegovačke djece imali barem nekakav kontakt s predatorima na društvenim mrežama. „Tih situacija je previše. Treba napomenuti kako djeca imaju po 700-800 prijatelja na Facebooku jer ako imaš više prijatelja više si „cool" i „in" Djeca prate taj trend, prihvaćaju ljude na društvenim mrežama bez ikakvog razmišljanja, pedofili to koriste da dođu do djece, da uđu u djetetove privatne galerije da saznaju nešto o njemu, kako bi kasnije mogli ostvariti svoj cilj, a to je fizički kontakt s djetetom", objasnila je Demić, koja je na čelu udruženja koje, između ostalog, već godinama radi na tome kako bi se djecu upozorilo na sve opasnosti i educiralo ih prije, no što bude prekasno.

Kaže kako su tijekom dugogodišnjeg rada s djecom u svrhu prevencije njihove eksploatacije saznali za brojne šokantne slučajeve o pedofilskim nasrtajima na djecu diljem Hercegovine.

Prema njezinim riječima, pedofili uglavnom ciljaju da od djeteta doznaju neku tajnu kako bi to mogli iskoristiti.

„Bilo je slučajeva, naravno, ne bih htjela reći iz koje škole. Djeca bi prihvatila određenu osobu kao prijatelja na društvenoj mreži bez ikakvog razmišljanja tko im šalje zahtjev. Nakon određenog vremena, počele su se javljati neke osobe koje su u pravilu imale fotografije jako atraktivnih mladića i djevojaka. Oni bi se počeli djeci tek tako neformalno javljati, tipa; „kako si lijepa". Tu je lajkanje ako se što objavi. Uvijek se ostavljaju neki super komentari da bi dijete stvorilo simpatiju prema toj osobi. Na kraju krajeva i onda počinje s razgovorima, recimo; „Kako sam smršavila, pošalje neku fotografiju gdje mogu vidjeti tvoje tijelo, hajde pošalji ti meni svoju i tako počinju s ciljem da dobiju što veću povezanost s djetetom, odavanje tajni, razgovori u povjerenju i td... Tajna će biti kontrola djeteta, time će se koristiti za ucjene tipa; „Ako ti to nekome kažeš, ako ti to ne uradiš, ova će tajna biti objavljena", objelodanila je Demić metode djelovanja predatora u virtualnom svijetu.

„Kasnije idu neke, da kažem, konkretnije stvari koje imaju za cilj da se što više informacija dobije od djeteta, kakva je situacija u obitelji, gdje njegovi, njezini roditelji rade, koga još ima u obitelji. Pedofili se žele maksimalno djetetu približiti i navodno neke svoje „velike" tajne s djetetom (potencijalnom žrtvom) podijeliti te biti mu najbolji prijatelj, koji ga razumije i podržava i u onome u čemu izostaje podrška roditelja. Pedofili su vješti manipulatori i savršeno dobro razumiju dječju psihologiju te koriste se raznim trikovima obmane, prevare i manipulacije. S druge strane zabrinjavajuće je da djeca i previše vremena provode na internetu, bez nadzora i kontrole roditelja. Toliko djeca prijatelja na društvenim mrežama imaju za koje bi mnogo što uradili, a koje nikad u stvarnom životu nisu vidjeli", objašnjava Demić.

Tvrdi da se internetski nasilnici koriste i programima poput Photoshopa kako bi djecu natjerali na učine ono što oni žele.

„Stavili bi na fotografiju glavu djeteta i tijelo neke glumice, oskudno odjevene ili gole te bi ucjenjivali. Ako ti ne uradiš što od tebe tražim, ovo ćemo pustiti na internet, oblijepiti po školi. Iako dijete kaže; Ovo nije moja fotografija, on uvjerava; Dok ti uvjeriš druge da to nije tvoja fotografija, već je pukla sramota", opisala je Demić što se sve događa u Hercegovini.

Šokantni slučajev

Bilo je i slučajeva gdje bi napasnici pokušali s virtualnog prenijeti kontakt u stvarni svijet.

Edisina kolegica iz Udruženja, Abida Pehlić navela je tako jedan slučaj iz jednog hercegovačkog mjesta koji se nedavno dogodio jednoj curici.

„Jedan stranac iz inozemstva je na kraju iz virtualnog svijeta došao u njezin stvarni svijet i tražio je. Ona je odbila neke njegove ponude na internetu. Vidjelo je dijete koje je doba i o čemu se tu radi, no taj stranac je na kraju došao u mjesto u kojem je ona. Donio je fotografiju, raspitivao se gdje je dijete", ispričala je Pehlić.

Demić kaže kako je najvažnija prevencija te kako njihovo udruženje gorljivo radi na tome, razgovaraju s djecom, održavaju predavanja.

„Zahvaljujući našim partnerima, donatorima kao što su Veleposlanstvo SAD-a, Njemačke u BiH koji su prepoznali naš predani rad uspijevamo raditi kontinuirano na području cijele Hercegovine i šire, rekla je ona, dodavši kako uspiju utjecati na djecu.

„Mi nakon predavanja pitamo djecu što je njima ovo predavanje doprinijelo. Prvo što kažu je; Sada ću otići, pregledati sve prijatelje na društvenim mrežama. Koga god ne znam iz stvarnog svijeta izbrisat ću ga. I tako izbacuju ljude i time se smanjuje mogućnost da će završiti na meti predatora", rekla je Edisa Demić.

Spomenula je i slučaj iz Mostara gdje su curica i njezine razredne kolegice dobile zahtjev za prijateljstva od čovjeka koji ih je nakon nekog vremena počeo ucjenjivati.

„Prije toga njoj je bilo to kao zezancija, ništa strašno. Međutim kada je vidjela da je to preraslo u javljanje svako malo, neke ucjene, povjerila se bratu. Vrlo je važno da se dijete u takvim slučajevima ima kome povjeriti, bilo da je to otac, majka, brat i tako dalje. Imala je nasilnikov broj telefona i tada uradila pravu stvar, dala je bratu broj telefona. On je nazvao, zaprijetio da će prijaviti policiji, jer imaju fotografije, taj predator je postavljao neke privatne stvari, možda je u početku njegov profil bio nepotpun jedno vrijeme. Ali kasnije, kako su se zbližili, on je stavljao i neke privatne stvari. U ovom slučaju brat je bio taj koji ju je zaštitio i ona više nije imala problema s tom osobom. Zanimljivo je kako je druge strane njezina prijateljica iz razreda imala istu osobu među virtualnim prijateljima. Znači, takvi predatori nađu 500 curica i pošalju zahtjeve i kasnije počinje s vremenom približavanje, obmanjivanje ucjenjivanje...navodi Demić.

Tvrdi i kako je činjenica da se ogroman postotak slučajeva ne prijavljuje. Njezina kolegica Abida Pehlić čak smatra da je riječ o 99 posto slučajeva.

„Neće se o tome pričati u javnosti. Roditelji se nose kao da je to njihova sramota, kao da su oni tome krivi. I zajednica ih diskriminira. S druge strane, vidimo kakvo je stanje u državi kakve su kazne, a kazne su grozne, tako su male i mizerne, kada vidimo slučaj gdje je netko dobio par godina zatvora za seksualno zlostavljanje djece to je zabrinjavajuće. Pedofili se često nalaze na mjestima gdje su djeca. Pa samo otvorite novine, vidite naslove da su među optuženima za pedofiliju ravnatelj u osnovnoj školi, profesor likovnog... ljudi kojima je posao da djecu zaštite. Njih ima među tim prosvjetnim radnicima" smatra Demić.

Tvrdi da se zlostavljanje djece rano može otkriti kroz likovne radove. „Djeca koja su manja, ona se uglavnom putem likovnih radova izražavaju. Dijete je malo, ono nema vokabular, ono ne zna to izraziti. Neki su se slučajevi otkrivali u prvom razredu osnovne škole. Dobar nastavnik ili likovni profesor mogu otkriti takve slučajeve preko djetetovih crteža", objasnila je ona. Što se tiče pedofila u stvarnom svijetu, kaže kako oni pomno biraju svoje žrtve, a spomenula je jedan slučaj koji se prije par godina dogodio u Mostaru. „Saznali smo za taj slučaj od jedne majke. Taj muškarac je ušao u autobus u Mostaru. On gleda koje je dijete sramežljivo, koje je buntovno. Neće on nasrnuti na ono koje je buntovno. Našao je dijete koje je sramežljivo i onda sjeo kraj djeteta i počeo ga dodirivati. Kako je dirao dijete, dijete se sve više skupljalo. Žena koja je tu stajala, to je primijetila, vrisnula; „Zaustavite autobus, pedofil je u autobusu". Vozač je automatski zaustavio autobus, otvorila su se vrata, a taj muškarac je istrčao van i na tome se završilo. Taj isti pedofil, nažalost, čeka samo narednu stanicu da uđe u autobus i da vrbuje potencijalnu žrtvu", objasnila je Demić. Kaže kako se djeca teško nose s traumama nakon proživljenog zlostavljanja, da je dolazilo do samoozljeđivanja. „Tu je duže razdoblje oporavka. Čitav život je oporavak. To prvo razdoblje svi se moraju uključiti i stvoriti sliku da dijete zna da ono nije krivo, da to što mu se dogodilo, da se može dogoditi svakome. Ono što taj pedofil hoće učiniti je da dijete ima taj osjećaj krivnje", navela je ona. Spomenuli su nam iz Udruženja Novi put kako u Mostaru itekako ima trgovine ljudima, no da su se tijekom svog rada susretali s maloljetničkim brakovima, radnom i seksualnom eksploatacijom te da se njihovo udruženje bori protiv svih tih oblika iskorištavanja ljudi.

Dnevni list