Smisao ili besmisao Facebooka

Ne razumijem... Zašto bi me trebalo zanimati koje novine čita meni poznata osoba u 11:35 sati i je li joj šalica kave lijevo ili desno? Zanima me je li kafić dobar, ali o tome nekako rijetko pišu.

Vjerujem da i među vama ima i ljubitelja, no i protivnika tog fascinantnog Facebooka. Danas je „must" imati profil na Facebooku, a po mogućnosti i na Twitteru. Uz sve dobrobiti online komunikacije i društvenih mreža, ima to i svojih mana. Totalno nam se uvukao u živote neobičan jezik - zapravo engleske jezične kovanice koje smo, kao što to i inače radimo, svesvrdno prigrlili pa danas pitamo frendove: "Si "lajkao" onaj moj post i jesi ga „šerao" s ostalim „lajkerima"? Luuudo, zar ne?"

Na FB-u su na svoje došle osobe s ogromnim ego-tripovima (ja savršen, nezamjenjiv, savršenstvo bez mane i slično) koji ostavljaju postove - "ja sretna, ja tužna, ja imam nove cipele, ja na moru, ja kod frizera, ja poslije frizera, ja u Pepermintu, ja u lijevom kutu Peperminta, ja s cocktailom u Pepermintu, ja s praznom čašom u kojoj je bio cocktail" i slično...

Onda su tu poslovnjaci koji koriste FB da bi prodali svoje konzultantske i ine usluge: "evo fotke s današnjeg seminara, evo mi sretni nakon seminara, evo ja u TV emisiji, evo mene u novinama kako mudro zborim..." Ne kažem da ti seminari, emisije i intervjui nisu vrlo zanimljivi, dapače, i FB je odličan kanal za privlačenje novih korisnika ili klijenata, no, kad se to pretvori u samopromociju pa se „postaju" - ja sam rekao - ona je odgovorila - onda sam ja dodao - to se lagano pretvara u sapunicu bez kraja i konca i na kraju ne znate tko je kome pod kojim uvjetima što zapravo rekao i što je od svega toga istina.

Prije sam FB doživljavala kao medij na kojem sam obično mogla (i još uvijek mogu, no u manjoj mjeri) pročitati neku lijepu misao, koristan tekst, dobiti neki dobar savjet i to mi je bilo čisto zgodno. FB može biti koristan i poslovno, osobito ako komunicirate s novinarima i marketingašima koji su bez greške često na FB i tu ćete ih najbrže pronaći. No, i dalje mi nije jasno zašto ljudi stavljaju postove: "Eto me na moru i ostajem mjesec dana". Nije li jednostavnije staviti oglas u dnevne novine i napisati: "Na toj i toj adresi nalazi se prazan stan - lopovi dobrodošli!"

Je li ta potreba za dijeljenjem svoje privatnosti zapravo odraz nedostatka vremena za komunikaciju uživo s prijateljima ili jednostavno ego trip? Vjerojatno malo od jednog i drugog, a sigurno postoje i neki drugi motivi, rado bih čula i što vi mislite o tome...

Posebno je zanimljivo kad se razvije neka tema i ljudi počnu komentirati na jedan, iako otvoren, istovremeno i poprilično drzak način - tako sigurno ne bi razgovarali uživo: "Ma kaj ti znaš, nepismen si..."

I da, ne zaboravimo poznate i manje poznate brandove - tu mi FB ima smisla - saznate za nove proizvode, odigrate neku nagradnu igru i osvojite neku nagradu. Ionako je mnoge od nas obuzeo konzumerizam, a ova vrsta komunikacije očekivana je odnosno produžena ruka marketinga/oglašavanja. Sviđa mi se i kad portali stave najzanimljivije tekstove na FB i nagradne igre jer to skreće pažnju i na portal, a taj način promocije proizvoda smatram nenametljivim i simpatičnim.

Ali ono, što me onak totalno izbezumljuje je kad me zovu na igranje igrica. Ljudi dragi, da hoću igrati igrice imala bih Playstation i uživala. Što se igrica tiče osobno sam vidjela 50-godišnjaka, pri zdravoj pameti, kako dane provodi potapajući neke podmornice i koji je tome podredio cijeli način života, na kavu može između 2. i 3. runde, serije, borbe ili čega već i to max. 30 minuta jer ako ostane dulje, onaj „pogani Bugarin" će preuzeti vodstvo.

Ma, drag je meni Facebook, volim ja pročitati štošta korisno, da vam ne bih lagala, ali što je previše, previše je, zar ne?

Je li FB postao važnim dijelom i vaših života?

Vaša Ema Jurić

zena.hr