Ovisnost o fejsu

Nakon vođenja bloga, činilo mi se previše baviti se još nekom novom društvenom umotvorinom. A onda sam jednog dana vođena znatiželjom i riječima svoje kćeri "ako nemaš fejs nisi cool", ipak otvorila svoj profil. Dodala neke svoje poznate prijetelje za početak, a onda sam počela dodavati sve žive i nežive, poznate i nepoznate. S vremenom sam skužila kako fejs funkcionira, da se špijunira i da se poneki moji statusi ili razmišljanja i događaji nađu na žuto obojanim medijskim stranicama.

Uslijedila je prva velika čistka svih takozvanih fejs prijatelja koji mi u realnom životu nisu prijatelji. Shvatila sam da zaista nema nikakve koristi od impozantnih brojki tzv. prijatelja. Od starih prijatelja iz osnovne škole i prvobitne znatiželje da doznam što se s njima dogodilo, i nostalgije za tim vremenima, ništa drugo nije ni ostalo. Da je sudbina htjela da ostanemo prijatelji, bili bi i danas prijatelji, ali putevi su nam se razišli i to ne bez razloga. Svaki put kad bi napravila čistku na svom profilu, inbox bi bio zatrpan porukama "zašto", "što sam ti napravila ili napravio". Zamorno mi je bilo objašnjavati da ne postoji neki razlog, niti neka ljutnja, razlog je bio čisto praktičan, nema smisla davati na uvid svoj život ljudima koji ne sudjeljuju u mom životu na bilo koji način ,osim što su "voajeri", tu i tamo pogledaju što mi se dešava i pri tom ne ostavljaju nikakav trag.

Ponekad se dešavalo da dodam nekoga nepoznatog jer mi se učinio simpatičnim ili dijelimo neke zajedničke interese. S vremenom sam na neki način postala ovisna o fejsu, ali sam postala i opreznija. A opreza nikad dosta.

Ponekad bih sama sebe uhvatila u razmišljanju zašto mi je postalo tako važno da svaku svoju misao, frustraciju, dobru ili lošu vijest odmah objesim na "zid" i čekam reakciju mojih prijatelja. Možda moja želja da za druženjem? Desilo bi se da sa svojom kćeri sjedim u dnevnom boravku, ona na svom kompu, ja na svom i dopisujemo se na fejsu. Uhvatio bi nas smijeh. Sa svojim frendovima u isto vrijeme znam biti na fejsu i na telefonu, malo pričamo, a malo se dopisujemo. Preko fejsa znam dogovoriti neke poslove i pronaći neke kontakte koji mi trebaju, ali isto tako upasti u probleme sa nekim osobama koje dobro ne poznaješ.

Prije mjesec dana, ponukana jednim vrlo neugodnim događajem, izbrisala sam sve "prijatelje" koji to nisu, kao i neke koje poznajem, ali se sa njima ne družim privatno. Dosadilo mi je nadgledati živote ljudi koji ni po čemu ne odgovaraju mom načinu života. Nemam ništa osobno protiv takvih ljudi, svatko ima pravo na svoj život i neka tako ostane, ali daleko od mene. Činilo mi se krajnje nepristojno da zavirujem u njihove živote, a da ne dijelim ništa zajedničko sa njima. Čak nisam imala potrebu niti komentirati njihove statuse. Ono što ne vidim, ne znam i manje se zamaram . I tako, listu frendova sam opet pročešljala i smanjila.

Priznajem volim ujutro uz prvu jutarnju kavu družiti se sa fejs frendovima, koji su mi i u realnom životu prijatelji. Volim i navečer prije spavanja malo se našaliti nekim događajima, prokomentirati fotografiju ili nešto slično. Nismo blizu, ali kao da jesmo. Naravno to ne znači da se ne viđamo na pravim kavicama. Malo smo raštrkani svojim obavezama i ne stignemo se družiti često, a ovako preko "fejsa" ponekad imamo osjećaj da to tako nadoknađujemo.

Više ne primam nikoga nepoznatog u moje prijatelje. Neki nakon nekog slučajnog druženja imaju potrebu zatražiti dozvolu za prijateljstvo pa se čude kad im ne odgovorim. Ja zaista nemam tu potrebu. Smatram ako me netko treba iz poslovnih razloga, uvijek može poslati poruku i rado ću odgovoriti, ali prijateljstvo ne dam! A još čudnije od svega što se neki naljute na moje ignoriranje. Kako su ljudi prije živjeli bez fejsa? Zamislite da s nekim odete na poslovnu kavu, a on vam drugi dan kaže: "Navratit ću do vas da pogledam vaše slike iz djetinstva i malo pročačkam po vašem dnevniku"!? Ne bi mu to nikad palo napamet, al' ovako iz udobnosti svojih sobica u svakom od nas čuči mali voajer koj želi čeprkat po tuđim životima. Nije da nešto skrivam, ali ne želim više ljudima objašnjavati zašto ih nisam dodala na listu facebook prijatelja. Sam naziv govori da je profil namijenjen za prijatelje, a ne za poznanike ili totalne neznance.

Danijela Dvornik

zena.hr