Priča časne s Facebooka

22.03.2013

Bilo je to jako davno kad sam bila na praksi u novicijatu. Slali su mi stalno te zahtjeve s plavim rubom na kojima je pisalo: „N.N. want`s you to be his friend on Facebook“.

Nakon uzastopnog odbijanja, javila mi se naša kandidatica od koje sam dobivala najviše zahtjeva. Rekla mi je što je to i čemu služi, te da je dobra stvar za neke grupe ljudi. I ja sam se ulogirala. Malo po malo, to je bio najbolji način da vidim sve svoje drage prijatelje koji su bili kilometrima daleko od mene, a koje nisam jako dugo vidjela. I tako sam u početku sa strahom, a poslije s nekim guštom, počela stavljati slike i neke svoje misli na Facebook, za koje sam mislila da mogu i drugima progovoriti. Kako je vrijeme prolazilo, Facebook se mijenjao, ja sam učila, i jednoga dana došla mi je ideja da napravim face grupu koja će promicati prave vrijednosti. I grupa je nastala. Mala, ali divna skupina ljudi s kojom sam dijelila neke misli za koje sam vjerovala da mogu nekome pomoći.

Uočavajući toliko raznih grupa i stranica koje su masovno počele izvirati na Facebooku s protukršćanskim stavovima, sotonističkim sadržajima i samodestruktivnim porukama, pomislila sam kako bi bilo dobro imati više katoličkih stranica, no to je na tome ostalo. Sve do jedne večeri. Prvi put sam se čula s jednim bratom u Kristu koji me pozvao, potaknut mislima s grupe, da budem administrator na stranici koja je tada brojala preko 215.000 ljudi. Nakon uvoda o dužnostima, obavezama i načinu objavljivanja, pristala sam. Zaredale su se odjednom i druge stranice i ubrzo sam osjetila da sam s razlogom na Facebooku, s razlogom sam prije prošla svoj put "privikavanja". Nije prošlo dugo, preko stranice sam dobila poziv za pisanje kolumne na katoličkom portalu, a nakon toga, uslijedili su razni susreti, predavanja, grupe i ljudi koje mi je Bog na nevjerojatan način stavljao u moj život. I sve se to događalo kao bez mene, jer sam često puta samo stavila ruke na tipkovnicu, s rizikom da napišem i nešto glupo, ali posve puštena Duhu da piše, tipkala poruke koje su po povratnim informacijama bile baš ono što su ljudi u tom trenutku trebali. I nije prošlo dugo, papa Emeritus Benedikt XVI. izrekao je vijest o Novoj evangelizaciji. Vijest o korištenju novih sredstava komunikacije Bogu na slavu i za širenje Božjega Kraljevstva.

Usporedo s tim, misao koja me nekako žuljala bila je da našu provinciju, družbu, učinimo pristupačnijom, možda preko Facebooka?! I da, Bog je otvorio sva potrebna vrata i nastala je stranica provincije, nastalo je širenje naše karizme virtualnim valovima Facebooka, a povratne informacije ljudi nosile su nas i danas nas nose da koliko god koštalo, kako god nekada bilo teško nekome nešto napisati, da se isplati kad doista doživiš da je tvoja misao, riječ, nekome dala nadu, smisao, radost, obrisala suzu sa oka, pružila ruku i ukazala na Svjetlo! Ima li veće nagrade?!

I sada se samo postavlja pitanje: Zašto sam ja ovo sve napisala? - odgovor je jednostavan - dopustimo, gdje god bili i što god radili, Bogu da piše po našim krivim crtama. Izvucimo se iz sebičnosti i želje za afirmacijom pred drugima i dopustimo Bogu da djeluje preko nas. To možemo, samo ako gradimo odnos s Njim... jer jedino je On naš sok koji nam daje da pred drugima budemo ispunjeni, sočni, puni svježine radosti!

bitno.net

loading...