Obitelj iz Mostara odselila u Njemačku: Ljudi su opušteniji i puno kulturniji od nas

S istom nadom i nove generacije iz domovine odlaze u ovu razvijenu zemlju. Zašto odabiru i odlaze baš u Njemačku?

Članovi mlade obitelji Bračić iz Mostara jedni su od 80.000 onih koji su se u posljednje dvije godine odlučili otići iz BiH u vjeri i želji za boljim životom. Već nekoliko mjeseci žive i rade u Njemačkoj i ne namjeravaju se skoro vratiti u domovinu.

"Da pričamo o razlozima odlaska, više nema smisla jer se stalno priča o istim problemima, sve je već odavno rečeno. Ali ovdje nije samo posao i novac u pitanju već je cjelokupno društvo urednije zdravstvo je bolje, ljudi opušteniji, puno kulturniji od nas", kaže mlada majka Anđela Bračić za DW. U Njemačku je prvo odselio njen muž, a uskoro potom i ona s djetetom.

"Što se tiče baš Njemačke, muž je puno istraživao gdje bi išao i u Njemačku nam je bilo najlakše i najbrže otići. Australija je bila prvi i Kanada drugi izbor, ali puno je papirologije, viza i čekanja na sastavljanje obitelji. Dok smo se ovdje spojili vrlo brzo. Od muževog prvog ulaska u Njemačku do našeg dolaska prošlo je samo četiri mjeseca", kaže ona.

Početak nije bio sjajan, posebno nakon što im je prvi posao bio kod "našeg čovjeka". Ali, nakon njemačkog poslodavca sve je uskoro krenulo na bolje, riješio se stan, a obitelj uskoro našla na okupu.

Na kraju zaključuje da su u Njemačkoj bilo kakve podjele smiješne, dok je to s druge strane najveći problem Balkana. "I sve dok budu stajali ‘svako uz svoga', a ne gledali kako da svima bude bolje, neće biti napretka, a mladi će odlaziti".

‘Tradicionalno prijateljsko odredište'

Od 1999. u Njemačkoj, u gradu Landsbergu kraj Augsburga, živi i radi i obitelj Pažin iz Stoca. Tu su već i sagradili obiteljski dom, a djeca su se potpuno prilagodila novoj domovini.

Otac Miroslav se u Njemačkoj doškolovavao za strojarskog tehničara, a njegova supruga Vesna već 20 godina radi kao primalja-babica u klinici u tom gradu. Za njega je odgovor na pitanje ‘zašto baš Njemačka' vrlo lak.

"Jer je sigurna zemlja. Tradicionalno prijateljsko odredište Hrvata ali i svih drugih dobronamjernih doseljenika. Socijalno sigurna zemlja u kojima su svi iz tzv. regije bivše Jugoslavije dobrodošli. Poznati smo kao dobri radnici, ljudi koji se brzo integriraju u njemačko društvo za razliku drugih, naprimjer Turaka ali i ostalih doseljenika iz Azije kojima to ide malo teže."

"Radimo kao mlin, bez stajanja, ali i živimo. Potpuno smo se integrirali u njemačko društvo i to bez ikakvog primoravanja na asimilaciju. Kupili smo kuću, imamo dvije obitelji kao podstanare. Zaista, sada se ne bi mogli naviknuti na anarhiju koja vlada u našoj zemlji", govori Miroslav Pažin za DW.