Djeca su naše najveće blago, ali neki u to baš i nisu sigurni

...kojima je život puno ljepši otkako im po stanu trčkara nekoliko pari nožica . Jesu li djeca naše najveće blago, sreća i ukras svijeta? Svi roditelji će se istog trena u to zakleti. Stoga će nova knjiga "Jednadžba sreće" američkog autora, inače poznatog doktora ekonomije Nicka Powdthaveeja, zacijelo podići veliku prašinu, piše jutarnji list.

Naime, u originalu "The Hapiness Equation" ocrtava tamniju stranu roditeljstva koju većina ni u ludilu ne želi priznati i donosi tezu da su sretniji ljudi koji nemaju djecu. Postoji, naime, ultimativni tabu među roditeljima - priznanje da je život bio bolji prije djeteta. Jeste li bili sretniji, imali više vremena, bili manje nervozni? Jeste li sada ispunjeniji i biste li se mijenjali za onaj bivši život?

Djeca? Ne, hvala

Pronašli smo dvoje ljudi koji nikada nisu željeli niti će imati djecu i dvoje kojima su djeca uljepšala život. Kako bismo zaštitili one koji iskreno progovaraju o tome da im je život bez djece bolji, što je i dalje ogroman tabu, sva su svjedočanstva anonimna, a podaci poznati redakciji.

Prva priča je ona 42-godišnjeg Bojana. On radi u medijima, situiran je, ima stan, automobil, kuću na moru, prekrasnu suprugu koja je pravnica i s kojom uživa u životu. Zimi idu na skijanje u Italiju, ljetuju u Grčkoj. Vole fino jesti i to si mogu i žele priuštiti. U njihovu životnu priču ne uklapaju se djeca. Još su se odavno dogovorili da ih neće imati. Kako poštuju odluke svojih prijatelja da imaju djecu, ponekad im idu na živce pitanja onih kojima nikako nije jasno zašto oni potomke ne žele.

- Moj život je ispunjen i potpun. Idem na koncerte, putujem, izlazim van. Kuham, skidam muziku na kompjutoru, igram igrice i meni je super. Kako godine odmiču, ne da nisam požalio odluku da nemam djecu, već sam je samo učvrstio - priča Bojan i kaže kako su mu najgora noćna mora dječji rođendani.

- Stalna dernjava i jurnjava i stalno se netko na tu djecu dere - ne ovo, ne ono! Čini mi se da to je dosta velika količina stresa i izvor frustracija. Ja si to u životu ne želim - iskren je Bojan. Njegov način života ide u prilog novoj knjizi koja će izići sljedeći mjesec. U njoj se opisuje i kako konstantna borba s djecom nagovještava da roditeljstvo ima više "mračnih strana" nego onih dobrih, uključujući i neprestano stanje na rubu nesvijesti zbog nespavanja i gubitak socijalnog života. No, što o tome misli jedna majka?

Za Božić poželjela bebu

Vedrana (34) je majka 2,5-godišnje djevojčice, koja je imala jako dobar, situiran i opušten život, uključujući i fantastičnog partnera prije nego što je zatrudnjela. Kao marketinška menadžerica imala je solidna primanja, a zajedno su imali stan i automobil. Bili su zajedno osam godina prije nego što je poželjela dijete.

- Sjećam se točno tog prijelomnog trenutka. Kada smo tog Božića prije pet godina razmjenjivali darove, točno sam si pomislila - ovdje nam fali jedno dijete - priča Vedrana. No, kako kaže, da ste je pitali prije sedam godina želi li dijete, rekla bi kako trenutak jednostavno nije pravi.

- Da, bila bih nesretna da sam dijete imala tada. Nisam se bila spremna odreći svog načina života. Voljela sam svoj život i spavanje do podneva vikendima. Kad mi je najbolja prijateljica dobila dijete, shvatila sam koliko nisam spremna, jer sam jedva čekala doći kući, gdje sam u miru - iskrena je Vedrana. Kaže i kako joj se život promijenio za 180 stupnjeva i misli da svi koji tvrde da je sve ostalo isto jednostavno - lažu.

- Cijeli naš način života se promijenio u svim segmentima. Postao je podređen djetetu sto posto, osobito zato jer naši roditelji ne žive u Zagrebu i nemamo pomoć baka servisa. Je li joj život bolji ili lošiji? Bilo mi je dobro onda, a dobro mi je i sada. Voljela sam svaki dan od pet do osam navečer gledati serije, ali sada volim ići i u park. To je kao da me pitate volim li više plivati u moru ili kupiti si dobre cipele. Volim jedno i drugo, to su jednostavno dvije različite kategorije - kaže ona. Najbitnije od svega - ne bih mijenjala niti jedne sekunde za prijašnji život. Jer ljubav koju dobiva od svoje curice ne može se ni s čime usporediti.

Seks? Što je to?

- Kad me pogleda s onim svojim okicama, ništa više nije važno. To je jednostavno to - rekla je Vedrana. No, napominje kako su od presudne važnosti dvije stvari. Da je dijete željeno i da brak ili veza besprijekorno funkcioniraju.

- Iz mojeg iskustva, a to je jako željena beba i izvrsna veza, naš odnos nikada nije bio lošiji nego kad nam se dijete rodilo. Odjednom si kronično neispavan, komunikacija vam se svede na to je li mala jela i kakala, a seksualni život više ne postoji. To tako traje mjesecima. Ako veza ne valja, mora puknuti - ispričala je Vedrana.

Djeca su život promijenila na bolje 39-godišnjem Borisu, novinaru i glazbenom menadžeru, koji je otac dvogodišnje djevojčice i tek rođenog dječaka. - Nakon što sam dobio kćer, potpuno mi se promijenila perspektiva. Ti više nisi u središtu svega. Priznajem da sam prije nego što sam imao dijete veći dio života proveo kao egocentrični idiot - ispričao je svoje iskustvo Boris, koji se ne bi mijenjao za život prije jer mu nikakve vrijednosti iz njega ne fale. - Shvatiš da neke tvoje ambicije koje imaš nisu ono najvažnije. Ima stvari koje su bitnije, ja to kao vjernik doživljavam kao predanje djetetu. Umireš u sebi, a da bi mogao pomoći razvijanje života. To je za mene ispunjenje i smisao života - ispričao je on.

Nevjerojatna opravdanja

No, knjiga navodi kako su majke i očevi išli u ponekad nevjerojatna opravdavanja kako bi sakrili da su im djeca teška. Niti jedan roditelj kojem se pristupilo nije htio službeno reći da ga njegovo potomstvo unesrećuje. Vjerojatno kako bi izbjegli sudbinu američke spisateljice Ayelet Waldman, koja je prošle godine priznala kako svog muža voli više od djece u knjizi "Loša majka: kronike majčinskih zločina".

Njezino je priznanje izazvalo javnu cenzuru i zlostavljanje preko interneta, a neki čitatelji išli su toliko daleko da su je prijavili vlastima kako bi joj se oduzela djeca. Žena je samo priznala da nije savršena.

Upravo se toga bojala 44-godišnja Nives, koja radi u odjelu za odnose s javnošću. Nikada nije željela biti majka, jer nije mislila da bi se mogla žrtvovati i prevladati crtu sebičnosti koju svi nosimo u sebi. - Bila sam u vezi 16 godina i nisam poželjala imati dijete. Vjerojatno se naš odnos raspao dijelom zbog toga što nismo ostvarili roditeljstvo. Ali danas vjerujem kako bi se prekinuo i da smo dijete imali, a to svom djetetu zaista ne bih željela. Kao uostalom niti sebi - priča.

Izbor svakoga od nas

- Nikada se ne bih bila u stanju toliko žrtvovati da moje dijete ima sve, a ja ništa. Viđala sam takvih primjera i svjedočila da se takva djeca na kraju s prezirom odnose prema roditeljima. Zakidanje sebe u svakom smislu nije dobro ni za koga. Uz to ne bi svi ljudi smjeli biti roditelji. Kada vidim što neki od njih naprave djeci, kako na njih prenose svoje frustracije, kako ih maltretiraju, kako su ta djeca nesretna, to jednostavno ne mogu razumjeti - vrlo je iskrena Nives.

Najnovija istraživanja pokazuju kako je 91 posto ljudi zadovoljno svojom odlukom što su postali roditeljima. Autor kontroverzne knjige, doktor Powdthavee, ženi se sljedeće godine i nada se da će postati otac.

- Stvoreni smo da bismo imali potomke. Ta činjenica nema veze sa srećom - kaže on. Na kraju nam ostaje da zaključimo kako je roditeljstvo osobni izbor svakoga od nas, a jesmo li sretni sa svojom odlukom, morat ćemo raščistiti sami sa sobom.