Cvijeće za Majčin dan: Priča koja se krije iza bijelog karanfila

Dok danas ne postoje pravila o tome koje cvijeće pokloniti najvažnijoj osobi u našim životima, tijekom većine 20. stoljeća poklanjao se isključivo jedan cvijet - bijeli karanfil.

Tradicija poklanjanja bijelih karanfila seže duboku u američku povijest i vezuje se uz ime Anne Marie Jervis. Naime, kao velika podrška svojoj majci aktivistici koja je osnova Majčin radni klub te činila sve kako bi se što više žena obrazovalo ne samo o majčinstvu nego i o zdravstvenim temama, odlučila je nastaviti njezin rad i nakon njezine smrti.

Nakon mise koja je bila upriličena nekoliko godina kasnije u znak sjećanja na njezinu majku, svim je drugim majkama u crkvi dijelila bijele karanfile, omiljeni cvijet svoje majke.

Pokrenula je i proces odavanja počasti svim majkama u želji za osnivanjem Majčinog dana, a od 1914. taj se dan počeo slaviti diljem zemlje, uz odobrenje tadašnjeg američkog predsjednika. Nedugo zatim proširio se i gotovo čitavim ostatkom svijeta, pa tako i u našim krajevima. Ipak, kod nas je neko vrijeme bio zaboravljen, pa i zabranjen, te se ponovno počeo slaviti krajem 90-ih godina.

No ono što je tijekom više od stoljeća ostalo isto svakako je čin poklanja cvijeća mamama. Spomenuti bijeli karanfil ostao je dio tradicije u Sjedinjenim Američkim Državama i Kanadi, pa i ponegdje diljem Europe.

Bijela boja predstavlja čistoću, mir, osjećaj nježnosti, dobrotu

Osim što je to bio omiljeni cvijet majke Anne Jervis, bijela boja također predstavlja čistoću, mir, osjećaj nježnosti, dobrotu. Smatra se da bijela boja u brojnim kulturama utjelovljuje savršenstvo, a upravo je majčina ljubav najbliže tome.

Svoje korijene ima duboko u grčkoj mitologiji, pa se tako mogu naći i u književnim spisima starima više od dvije tisuće godina. Naime, naziv Dianthus, što označava porodicu karanfila, osmislio je grčki botaničar Theophrastus, a tvoren je od riječi Dios, što označava nešto božanski, i anthos, što označava cvijet.

Postoji i inačica koja kaže da je ime stvoreno od latinskog naziva Caro koje označava meso, odnosno originalnu crvenu boju karanfila, a legenda kaže da je to zato što je rimska božica Diana, inače božica lova, iščupala oči pastiru koji ju je odbio i bacila na travu, a iz toga je niknuo karanfil.

Sve ostale boje karanfila nastale su procesom izrade kultivara tijekom tisuća godina od te crvene.

Što se tiče samog poklanjanja bijelog karanfila, u našoj zemlji nije nužno poklanjati upravo bijeli, no kako sada cvjetaju u svojim najljepšim oblicima, nema razloga zašto ne bismo svoje majke obradovali cvijetom koji u sebi krije ovu zanimljivu priču.
Osim toga, zbog svoje nježnosti i nenametljivosti bijeli karanfili mogu se uklopiti u bilo koji drugi buket cvijeća.

zadovoljna.hr