Rođena nova hrvatska opera

Stvaranje i uprizorenje opere, te najzahtjevnije glazbeno-scenske tvorevine, u današnje vrijeme je gotovo nemoguća misija. No, Alfiju Kabilju, najpopularnijem i najsvestranijem hrvatskom skladatelju s uspješnom šest desetljeća dugom i plodnom kazališnom karijerom, autoru najpopularnijega hrvatskog mjuzikla svih vremena »Jalta, Jalta«, to je ipak uspjelo.
Ispunila mu se konačno davna želja da napiše i jednu operu, prvu u njegovu velikom i raznovrsnom opusu. Sadržaj se također nametnuo davno. Kabilja su zaintrigirali memoari legendarnog talijanskog pustolova 18. stoljeća Giovannija Giacoma Casanove.
Buran i raskalašen život odveo je toga osebujnog građanina Europe između ostalog i u Istru, i eto ideje za opernu priču koja počinje u Veneciji u vrijeme karnevala gdje kazališna družina »Histri« izvodi svoju Pantomimu na temu Don Juana u stilu commedije dell'arte. Tu se nađe kao promatrač i Casanova, koji se u društvu svojeg sluge skriva od venecijanskih žbira, ujedno udvara mladoj članici trupe Dorini, te zajedno s Histrima bježi preko olujnog mora u Istru odnosno Poreč i Vrsar.
Nakon niza peripetija i komičnih situacija zabune »veliki ljubavnik«, koji je već u godinama, bude raskrinkan, nadmudren, ali i zaveden, sa sretnim završetkom, dakako!
Libreto na tu zanimljivu temu skicirao je u osnovnim crtama sam autor, a razradio ga je istarski književnik Drago Orlić. No, taj posao nije se posrećio i to je najslabija karika djela. Zahvaljujući projiciranom tekstu mogli su se u potpunosti uočiti nedostatci ponekih loše sročenih rima i banalnosti nespretno uklopljenih u glazbu.
A što se same glazbe tiče, ona u obliku klasične opere s arijama, prokomponiranim recitativima, ansamblima i zborovima spaja različite žanrove – od burleskno operno-operetnih do najkarakterističnijeg Kabiljeva stila mjuzikla u kojem je pisana većina arija. Želeći dočarati ozračje 18. stoljeća u kojem je Casanova živio i naći neke poveznice s današnjim vremenom, Kabiljo, iako možda i previše raznorodno, asocira na velike operne autore prošlosti, od Mozarta i Rossinija do avangarde i istarske ljestvice.
Kad se veliki svjetski putnik Casanova hvali ljubavnim uspjesima u raznim gradovima i zemljama, to je obojeno tipičnom glazbom tih područja, od Dalekog istoka i ruskoga kazačoka do madridske koride i bečkog valcera. Uz tu ariju (Casanova Europejac) koja podsjeća na znamenitu ariju »Registar« iz Mozartova »Don Giovannija« dojmljive su i arije »Lako je bilo kad sam bio mlad« ili »O Fortuno«.
U njima se, uz ostalo, iskazao nositelj naslovne uloge Ivica Čikeš. Dominirao je u ansamblu svojim raskošnim glasom, pojavom, virtuoznom tehnikom i scenskim iskustvom u dinamičnom kolopletu događaja.
U osnovi »Casanova u Istri« je komična opera u tipičnom rossinijevskoj maniri, virtuozno orkestrirana (oluja ili predigra trećem činu), s odličnim kvartetom žbira, s pjevnim arijama (na primjer, arija šjore Kate »Ljubav što je to?« u interpretaciji vrlo dojmljive Kristine Kolar), sa zahtjevnim koloraturama i visinama namijenjenim zaručnicima Dorini i Stefanu u solidnom tumačenju mladih pjevača Vanje Zelčić i Davora Lešića, iako nešto slabijih glasovnih kvaliteta.
Treba izdvojiti dojmljiva Roberta Kolara kao izvrsna vrsarskog liječnika (nastupna arija »To sam ja, doktor Valerio«). Zatim Sinišu Štorka kao biskupa Raimonda, Voljena Grpca kao Casanovina sluga Le Duca, Ivanicu Lovrić kao Dorinu prijateljicu Simonettu, Daria Bercicha – fra Angela te Sašu Matovinu kao šefa venecijanskih žbira uz Marka Fortunata, Ivicu Žunića i Darka Matijaševića.
Glazbeno vodstvo s odličnom orkestralnom okosnicom bilo je u rukama iskusnog i muzikalnog dirigenta Ive Lipanovića, dok je zbor koji treba još dotjerati uvježbao Igor Vlajnić.
Za funkcionalnost i šarenilo scene i kostima uz ponešto kiča zaslužni su Dalibor Laginja, Doris Kristić, Denis Šesnić i Tihomir Marinković, a za živost i logičnost scenskog pokreta Snježana Abramović-Milković. Sve je dinamičnom igrom te zanimljivim i duhovitim mizanscenskim rješenjima objedinio i začinio daroviti i inventivni redatelj Krešimir Dolenčić.
Dakle, s obzirom na zanimljivost teme i kvalitetnu glazbeno-scensku realizaciju, unatoč nekim manjkavostima, ova nova hrvatska opera, Kabiljev »Casanova u Istri« mogla bi uz doradu uhvatiti korijena i zaživjeti na sceni.

Dugi pljesak s osmijehom
RIJEKA - Praizvedbom komične opere »Casanova u Istri« Alfija Kabilja i Drage Orlića, u režiji Krešimira Dolenčića, a uz dirigentsko vodstvo maestra Ive Lipanovića u subotu je u Hrvatskom narodnom kazalištu Ivana pl. Zajca u Rijeci otvorena nova kazališna sezona 2009./2010., te započeli 17. Zajčevi dani, ove godine posvećeni Lovri pl. Matačiću u povodu 110. obljetnice njegova rođenja.
Nakon dvosatne izvedbe riječka i brojna gostujuća publika sudionike predstave nagradila je dugotrajnim pljeskom, a posebice Ivicu Čikeša, koji je tumačio ulogu Casanove, njegova »slugu« Voljena Grpca, biskupovu nećakinju Dorinu koju je pjevala mlada Vanja Zelčić te gostioničarku šjoru Katu -Kristinu Kolar.
Svoje dojmove iznijelo nam je i nekoliko gledatelja. [Ljiljana Mamić Pandža]
SLAVKO ŠESTAK (glumac i izvođač u mjuziklu »Velika trka«, 1970.): - Ne sviđa mi se dramaturgija. Muzika, scenografija i svjetlo izuzetno su dobri, kao i režija. Pojedine numere su prvorazredne. Čini mi se da ovo nije opera. Uvod u drugi čin je čisti mjuzikl. Nije me se posebno dojmilo ubacivanje istarske ljestvice.
ZDENKA TRAJER (glumica): - Ovo je iznimno gledljiva predstava, a muzika mi se jako sviđa. Predstava je sjajno režirana, no mislim da je više nalik mjuziklu nego operi; zapravo - nešto između. No, jako volim Kabiljevu glazbu.
VOJISLAV VOJO RADOIČIĆ (slikar): - Predstava je sjajna, a posebice scenografija. Sviđa mi se što se stalno događa neko kretanje. Ja sam se svojedobno mučio da u scenografiji dobijem horizont, a ovdje je moj kolega Laginja to sjajno postigao i čestitam mu na tomu. Čudi me da se Kabiljo uhvatio takvog posla, jer je ovo strašno naporno. Sjajno.
MILANA VUKOVIĆ RUNJIĆ (književnica i novinarka): - Bilo je ovo iznenađujuće, nadnaravno kretanje glumaca na sceni, a posebno me se dojmio način na koji ih je Dolenčić razigrao. Zadivljujuće je što se radnja događa kod nas; imali smo Veneciju u živo u Rijeci. Mnogi su se uživjeli u to da se kod nas ništa obroga ne može dogoditi, a ova predstava to svakako demantira.

vjesnik.hr