Zanimljivo

Katarina Zovko Ištuk: U kolibi maloj

Katarina Zovko Ištuk
U KOLIBI MALOJ

Daleko od stvarnosti, u planinskoj noći,
brojne su nas naše zarobile čežnje,
pred kaminom sjedimo, dok vatra pucketa,
od svega nas skrivaju te pahulje snježne.

Kroz prozor se naziru vrhovi planine,
odjeven je svaki u haljinu bijelu,
a zvjezdani obrisi uzdahe nam kradu,
dok slušamo vjetrove, što s planine šalju
neku nama posebnu, ljubavnu baladu.

U ovoj idili ispijamo vino,
neka snažna ljubav ovdje nam se nudi,
poželjesmo sada, da noć vječno traje,
da se novo jutro nikad ne probudi.

Noćas će se desiti jedna nova ljubav,
koja dođe iznenada s pahuljama bijelim,
u zimskoj idili, daleko od drugih,
znam da si to želio, a i ja to želim.

Zaista sam sretna u zagrljaju tvome,
u kolibi maloj od pruća i blata
i ne bi se mijenjala za sva blaga svijeta,
nit za neki dvorac od suvoga zlata.

Katarina Zovko - ištuk
Mostar 03. 11. 2016.

Katarina Zovko Ištuk
Vezani članci
Najnovije
Vezani članci