Katarina Zovko Ištuk: Suze i poljupci

Katarina Zovko Ištuk
SUZE I POLJUPCI

Dok vatra guta posljednje plamičke u kaminu
i sve je tako božanstveno lijepo, kao da je raj,
u zanosu plahtu bacamo sa sebe,
usne se dodiruju i ne slute kraj.

Svaki tvoj poljubac pritišće mi srce,
ostat će ožiljci duboko u njemu,
ne mogu i neću priznati sebi,
da kraj je došao i ljubavi i svemu.

Potekla je suza, sad iz oka moga,
poljupcima svojim ti mi brišeš lice,
dogorijela svijeća gasi se na stolu,
jecaji se čuju iz male sobice.

Mrzim jutro koje će nam doći,
sa odlaskom noći, otići ćeš i ti
a kako ću dalje, ne znam ni ja sama,
dal ćemo se više ikad poljubiti.

Odnijet će te zora sa svitanjem svojim,
u meni se lome samo bolni krici,
ostat će nam sjećanje na poljupce i suze,
a mi ćemo biti samo gubitnici.

Katarina Zovko - Ištuk
Mostar 16. o8. 2016.