Katarina Zovko Ištuk: Samo uspomena

SAMO USPOMENA

Noćas želim da zaspim bez tebe,
ne želim u mislima listati spomenar
koji me podsjeća na nas,
ne želim više uspomene
s kojima ču živjeti u budućnosti,
ne želim ti više poklanjati svoje vrijeme,
ne želim se više boriti s osjećajima,
moj život s tobom, bio je sve samo ne ljubav.

Možda je sada prekasno za bilo što,
al možda se nekad slučajno i sretnemo,
možda da tada kažemo jedno drugom
neizrečene tajne, koje su ostale nijeme u nama.
Možda ...

Pokušavam sve zaboraviti.
ne radi nas, niti zbog svega prokockanog,
pokušavam zaboraviti da smo se voljeli,
pokušavam zaboraviti da smo se svađali,
to sve radim radi naše budućnosti.

Istina, žalim za onim našim sretnim danima
i danima što su trebali nam doći.
Znam da želiš da ti se vratim i zagrlim te,
ali mislim da su moje noge preumorne
za povratak,
a ruke prekratke za ponovni zagrljaj.

Cilj našeg življenja bila je ljubav,
koja nas uze za žrtve.
Od svega nam ostade samo uspomena,
što će dugo živjeti u nama
i koje ćemo se vječito sjećati.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 08. 04. 2017.