Katarina Zovko Ištuk: Put bez povratka

Katarina Zovko Ištuk
PUT BRZ POVRATKA

Odlaziš putem, gdje mnogi kreću,
gdje duša nalazi smiraj pun svojih snova,
odnosiš srce puno dobrote za praštanje,
odlaziš, a meni ostaje bolna stvarnost ova.

Odlaziš mirnoćom duha svoga,
uz zvuke truba anđeoskih
zablistaj sjajem rajske bjeline,
živi u spokoju nebeskih širina,
al´molim te anđele, ne zaboravi me.

Lagala bih da kažem ne boli, teško nije,
i vrelo sunce sada bi stavila u ruke svoje,
kada bi znala da je to pravi put
koji me vodi k tebi i da bliže mi je.

Zaključala sam sva vrata svoje sreće,
na ćelije tuge, stavila katance i lance,
ne želim više sunce da mi sja, da bude dan
i svaku svijetlost zamijenit ću tamom,
sve bih dala za jedan, o tebi usnuli san.

Ukrala bi svemir, da ti budem bliže,
i nebo bi zgužvala dlanom o dlan,
bila bi zvijezda što po nebu luta,
pa makar te našla negdje i na kraju puta.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
05. 02. 2016.