Katarina Zovko Ištuk: Priznajem da budna sanjam

Katarina Zovko Ištuk
PRIZNAJEM DA BUDNA SANJAM

Svi moji snovi spavaju negdje duboko u meni
i ponekad poluprobuđeni prošetaju mojim stihovima,
u zanosu svjetlosne bjeline i izmaglici noćne tmine,
krstare mojom nutrinom i ne daju mi spokojstvo mira.

Svi su budni prije svitanja, čekaju odgovore na
mnoga pitanja,
traže odgovore u zelenim prostranstvima moga oka,
u suzi što kao rosa svako jutro ovlaži tu zelenu boju,
moji snovi su živi, oni postoje, oni su besmrtni.

Vladaju mojom nutrinom, kao neki ratnik
s demonskom snagom
i baš sve moje slutnje se obistiniše,
ja budna sanjam o svojoj sudbini
u kojoj imam samo tebe, koga mi dade Bog.

Na nekim putanjama imaginacije zastanem
i zapitam se, kuda me vodi ova bezgraničnost,
da li je to ljubav, življenje, il neko čežnjivo nadanje,
pitam se, al odgovor nemam i ne znam.

Da li su snovi za one koji žive poput boema,
ili su možda putokaz ka ostvarenju svoga življenja,
mnogo je pitanja u igrokazu mojih htijenja,
al samo je jedan odgovor: Priznajem da budna sanjam.

Katarina Zovko - Ištuk
Mostar 27. 08. 2016.