Katarina Zovko Ištuk: Postojiš

Katarina Zovko Ištuk
POSTOJIŠ

Još uvijek postojiš i u svojoj odsutnosti,
postojiš u ljubavi satkanoj od bola,
u snovima koje snivam, prisutan si,
postojiš negdje u prostranstvima daljine.

Ima te u svakoj čežnji mojih htijenja,
u munji groma i u svakoj zraci sunca,
u koloni otkucaja moga srca
i kao gong na satu, odzvanjaš u mojim
mislima.

U praznini tmine, u zagrljaju tišine,
u lutanjima pogleda, u plesu suza,
u dubini duše u cijelom svom biću,
za navijek, ima te.

Bez tvoje prisutnosti jutra ne bi svitala,
bez tvoje ljubavi, moja bi ljubav skitala,
tražeći svoju izgubljenu zvijezdu,
gore visoko, visoko u beskonačnosti.
Postojiš .

Katarina Zovko - Ištuk
Mostar 12. 08. 2016.