Katarina Zovko Ištuk: Nostalgija

Mostar, Hum, brkanovo brdo, Zločin, uborak, ratni zločin, sutina, film festival, Mostar, Vrgorac, posao, Mostar, krah, Mostar, turisti, sladoled, humanitarne akcije i apeli, Mostar, kantarevac, delikventi, Mostar, bande, nestanak, Mostar, Darjana Stančević, vehabije, BIH, Mostar, mladić, mrtav, Mostar, Hrvati, Mostar, statut, izbori, Mostar, statut, ustav, Mostar, budućnost, prava, Mostar, seks, Mostar, OHR, statut, Mostar, OHR, rješenje, statut, Mostar, OHR, Grad Mostar, Gradska uprava Mostara, Mostar, SDA BIH, OHR, prijevoz, učenici, Mostar, ugostitelji, petak, kordinacija udruga, antifa, Radmila Komadina, Mostar, popis, BIH, Vlada HNŽ, Mostar, proračun, OHR, Mostar, život, Zoran Perić, Mahira Alikalfić, SDP Mostar, Mostar, Gradska vijećnica Mostar, Gradska uprava Mostara, Katarina Zovko Ištuk, Mostar, pjesma, Katarina Zovko Ištuk, Mostar, Mostar, biseri, Katarina Zovko Ištuk, HNŽ, Vlada, Vlada HNŽ, df bih, Mostar, govor mržnje, Mostar, ante mostar, žene, Mostar, Katarina Zovko Ištuk,
NOSTALGIJA

Probudim se noću i misli me muče,
je li sve uredu, kod rodne mi kuće,
u dalekom svijetu nije živjet lako,
za ognjištem srce kuca i ludo i jako.

Tada pustim suzu i svega se sjetim
i poželim da sam ptica, kući da poletim,
da poljubim oca i majku mi staru,
da se vratim mostovima, voljenom Mostaru.

Da poljubim ljuti kamen, hercegovački,
što je znamen,
da otvorim od doma vrata i zagrlim
sestru, brata,
da obiđem mjesta stara i svu raju iz Mostara,
da sve bude kao prije, da mi srce tužno nije.

Prolaze mi godine, prolazi mi ovo vrijeme,
bude mi se sjećanja, bude se i uspomene,
sto´ života još da imam, ja bi uvijek ista bila,
voljela bi rodnu grudu, u nju bi se ja vratila.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 18. 10. 2015.