Katarina Zovko Ištuk: Na putu beskonačnosti

Katarina Zovko Ištuk
NA PUTU BESKONAČNOSTI

Dugo već gledam negdje u daljinu
i to dugo, već dugo traje,
a srce luta u bezdanu samoće,
pa ne zna, kako i kamo krenut dalje.

Razmišljam često, gdje zvijezde spavaju danju,
da li se skrivaju u okrilju mjesečeva gnijezda,
da li si i ti našao svoje mjesto
gore visoko, u društvu zlatnih zvijezda.

Poželim često izgraditi cestu,
između mene i nebeskog carstva,
da pređem put te beskonačne daljine,
porušim sve barikade, mostove tuge i tišine.

Na putu života u vremenu prolaznosti,
krenut ću i ja, k´o stranac u noći,
poći ću cestom, što tebi me vodi,
čekaj me gore, jer sigurno ću doći.

Do na kraj vremena, ići ću za tobom,
od budnog mjeseca i zlatnih zvijezda,
slijedit ću hrabro samo njihov trag,
da vidim ponovno tvoje nježno lice
i da mi pokloniš svoj osmijeh blag.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
12. 03. 2016.