Katarina Zovko Ištuk: Molitva

Katarina Zovko Ištuk
MOLITVA

Gledam slike rodnog kraja svoga,
pa se sjeti i djetinjstva moga,
bosonogi poljima, veselo trčali,
nit za kakve brige, tada nismo znali.

U podne se svakog dana,
sa zvonika čuo zvona glas,
hitali smo tad svi kući,
to je bilo vrijeme, molitve za nas.

Nježnim glasom, iz dna srca svoga,
da nas štiti od svi zala
i blagoslov svoj podari,
molila je moja majka,
molila je dragog Boga.

I Gospu je Međugorsku,
pozdravljala svaki dan,
da nas čuva i uveče,
odvede u miran san.

Još i danas zvoni zvono,
još hitamo domu svom,
da molimo svi skrušeno:
"Dragi Bože, Gospe mila,
hvala vam na svemu tom."

Katarina Zovko Ištuk