Katarina Zovko Ištuk: Ljubav pjesnikove duše

Katarina Zovko Ištuk
LJUBAV PJESNIKOVE DUŠE

Svi dani bez tebe sada sporo idu,
a godine naše jako brzo lete,
nisam više ona, što sam nekad bila,
nisam više ono tvoje zaljubljeno djete.

U daljinu gledam i vidim te k'o dugu,
ta me slika boli, donosi mi tugu,
pokušavam joj reći, ali duga bježi,
reci što se zbiva, u čemu problem leži.

Već pomalo umorna, prolazim tu stazu,
nosim vrelo srce, dok gazim po mrazu,
kupim zadnju snagu iz svoje nutrine,
da te opet zagrlim, da me želja mine.

Zaljubljeni nikad poraz priznat neće,
gazit će po trnju, za trun svoje sreće,
ljubav je u mojoj pjesničkoj mi duši,
koja nikad ne umire, koja se ne ruši.

Za ljubav ću svoju gazit drumovima
i kad sunce grije i kada je tmina
i kada me šibaju vjetrovi i kiše,
da te nađem i kažem ti:
Volim te najviše !!!

Katarina Zovko Ištuk
O1. 05. 2017.