Katarina Zovko Ištuk: Kao sunce na mom dlanu

Katarina Zovko Ištuk
KAO SUNCE NA MOM DLANU

Pitanja je mnogo, odgovora nema,
svi ti sretni dani, sad su uspomena,
mrzim ovu jesen i ledene kiše,
sve me to podsjeća, da te nemam više.

Suđena mi patnja i te moje bili,
iako te nema, srce mnogo voli,
molim svoju sudbu da me ne kažnjava,
jer u mome srcu, tvoje srce spava.

Dok provodim duge noći uplakana, sama,
stalno tražim odgovore, što se stvarno
desilo sa nama,
u mislima postala sam samo putnik lutalica,
jedna žena bez osmjeha, uplakanog tužnog lica.

Neću jesen, neću tamu, nit jesenje hladne kiše,
neću tugu u svom srcu i bez tebe neću više,
zašto sudbu ja da molim, zašto skrivat da te volim,
hoću srce da se smije, nek sve bude kao prije.

Neka svijetlost sad zamjeni svu tu tugu i svu tamu,
hoću samo tvoju ljubav, kao sunce na mom dlanu,
da ti priznam osjećanja, što u meni sad postoje
i konačno da ti kažem, da te volim milo moje.

Katarina Zovko Ištuk
26. 10. 2017.