Katarina Zovko Ištuk: Imam, al nemam te

IMAM, AL NEMAM TE

Dubinom moje duše i silinom moje ljubavi,
šaljem ti neke tajne znakove, da volim.
Volim sve što me podsjeća na tebe,
volim svaki detalj što ostavlja tvoje tragove,
volim tvoj lik, s kojim spavam i s kojim se budim.

Mrzim vrijeme u kojem te nema,
mrzim daljinu koja nas razdvaja,
mrzim svoju grešku zbog koje te izgubih,
mrzim sudbinu koja se okrutno poigrala s nama,
mrzim što si sada sam, a i ja sam sama,
mrzim sebe što nisam kraj tebe.

U plavetnilu morske dubine i nebeske širine,
vidim tvoj pogled koji me prati kroz ovo življenje,
u kraljevstvu svoga srca skrivam te od javnosti,
želim te imati samo za sebe, pa makar i u snovima,
uvijek ću biti otvoreni hram za našu neizbrisivu ljubav
i bit ćeš moj putokaz na izgubljenom putu sreće.

Imam te za sebe, iako si prisutan daljinom,
imam te kao amajliju, koja mi daje nadu u život,
imam te u svojoj samoći, koju nazvah čežnjom,
imam te u svakoj prisutnosti, okovanom tugom,
imam te u odsutnosti, jer prisutan si bolom,
svugdje te imam u svom životu, a nemam te.

Katarina Zovko Ištuk
1. 10. 2017.