Katarina Zovko Ištuk: Čovječe, pa budi čovjek

Katarina Zovko Ištuk
ČOVJEČE, PA BUDI ČOVJEK

Čudan je ovaj život, što curi nam kroz prste
i teče kao neki ogroman i neograničeni slap,
nismo ni svjesni da smo u toj gromadi,
samo jedna obična, sićušna i mala kap.

Ne bira život posebne igrače,
spontano se nižemo u njegov krug,
nikad se ne zna što je s druge strane vrata,
zato dok živiš, budi životu drug.

Tanka je nit između svjetlosti i tame,
možda još tanja između jave i sna
i što će donijeti novo rađanje jutra,
čovječe vjeruj, nikad se ne zna.

Nikada nemoj snivat tuđe snove,
nit' tuđim okom gledat sreću drugu,
svoju toplinu i ljubav što imaš,
podjeli s onim, tko osjeća tugu.

Svi smo mi dobili šnitove žovita,
iskrojeni po htijenjima Božje volje,
al' trebamo znati šivati živitne modele,
u kojima ćemo se osjećati ugodnije i bolje.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 04. 06. 2017.