Katarina Zovko Ištuk: Balada o ljubavi.

Katarina Zovko Ištuk, ljubav, ljubavni romani
BALADA O LJUBAVI

Nedostaješ noćas u postelji,
koja još uvijek miriše na tebe,
nedostaju svi oni tvoji poljupci u nizu
i pitam život, zašto nas kažnjava,
zašto smo daleko, a tako smo blizu.

Nedostaje mi tvoj osmijeh, kao sunca sjaj,
nedostaju mi tvoja šaputanja, nježni zagrljaj,
postao si anđeo čuvar
svih sretnih trenutaka što u meni leže,
postao si glavna spona u lancu naše ljubavi,
i svega onog što nas sada veže.

Snovi su moji isčezli davno,
sve misli moje prema tebi hrle,
da se sretna jutrom budim pored tebe,
da me svake noći tvoje ruke grle.

Čuvam te u najskrovitijem mjestu svojih želja,
čuvam te u blagostima naše isklesane ljubavi,
čuvam te, iako tako blizu, a tako daleko,
ne dam te, jer ti si moj najdraži netko.

Ja znam da i ti sada budan sanjaš,
kuneš daljinu blizine ove
i znam da ista pjesma tebi svira ,
balada naša, što ljubav se zove.

Katarina Zovko Ištuk
Mostar 03. 05. 2018.