Ivo Gregurević: Ljudi su na umoru snaga, ne znam što bih vam rekao…

Ivo Gregurević

Sve je poplavljeno, i ostale kuće. Jedan dio Mahale je, mislim, ostao. Ali, s obzirom na to da sada vode idu gore… To je voda iz rijeke Bosne, ona se ne povlači, nema kud. Ja ne znam kako će se to riješiti, šta će to biti… – kazao je na početku ispovijesti za “Dnevni avaz” veliki glumac Ivo Gregurević (62).

Iako već godinama živi u Zagrebu, kuća u Donjoj Mahali, u kojoj se rodio, njegov je dom. U katastrofi kakvu Ivin rodni kraj i dobar dio Bosne i Hercegovine nije upamtio, glumac je bio uz svoj narod. Ljudima je davao podršku, bodrio ih, dijelio s njima tugu, muku, bol...

Sava i Bosna
Zatekli smo ga u Zagrebu nakon što je osam dana proveo u svom Orašju i poplavljenoj Posavini i Slavoniji. U Hrvatsku je došao zbog predstave koju igra u Puli i za dva dana vraća se ponovo u Orašje.

- Stvarno je grozno - kazao nam je Gregurević u četvrtak poslije podne u telefonskom razgovoru iz Zagreba, dok su njegove misli bile u rodnoj Bosni.

Mada kilometrima udaljen od Donje Mahale i Orašja, bio je potpuno u toku s događanjima. Govorio nam je kako voda nadire ponovo od Bosne, da je Sava obranjena...

- Bosna se spustila u korito, ali kod nas još raste - nije krio zabrinutost, jer se voda tog dana, rekao je, približavala bolnici u Orašju i priznaje: "Ne znam što će biti."

Pod dojmom je velike katastrofe, koju je vidio iz neposredne blizine. Uz Posavce i Slavonce bio je u najtežim trenucima.

- Bio sam dole sedam-osam dana. Došao sam kada su poplave u Bosni tek počele. I gledam vijesti, vidim i u Srbiji krenulo, i onda mi je bilo nejasno, kako to, što je to... Odjednom je kiša počela padati, tri dana nije stajala, četiri dana... Ne znam koliko. I dan i noć. I onda je počelo - Šamac, pa do Odžaka, pa ovamo Sava raste... Svaka čast dečkima, naročito mladima, a i strariji ljudi su ostali tamo. Branili su Orašje, branili su cijeli taj dio, od Šamca do Vidovica, do Kopanice...

Samo nam je voda prodirala sa strane. Mi smo Savu obranili praktično. No, dolazi voda sa strane, iz Bosne. Tome se uopće nismo nadali - govori nam Gregurević.

Dok razgovaramo stječemo dojam da su u Ivinoj duši smjenjuju trenuci nade i beznađa.

- Ljudi su na umoru snaga, ja ne znam šta bih vam rekao... - govori glumac.

Prava kataklizma
Oni koji su bili na terenu, kažu da se strahote sa poplavljenih područja teško daju opisati. Gregurević nam priča kako ljudi noćima ne spavaju, danonoćno bdiju nad svojim kućama, selima, zavičajem. A pord toga, nedostaje im mnogo toga.

- Ljudima treba svega. Čizme su najveći problem. Nemaju svi čamce pa ne mogu prići svojim farmama, gdje ima uginulih životinja, gdje to treba raščišćavati. Treba, normalno, i namirnica. Ma treba svega - poručuje Gregurević.

Glumac, koji je osam teških dana bio na terenu, slaže se s konstatacijom mnogih da je ova teška i velika nevolja ujedinila ljude kao nikada u protekle dvije decenije.

- Jeste. Teška je situacija. Ljudi su popravili kuće nakon rata, napravili su nešto, imali su i nekakvu zemlju pa su je obrađivali, imali su životinje, i sad su ostali bez igdje išta. I kod nas, kao u istočnoj Slavoniji, ne znam kako bih to nazvao, to je prava kataklizma.

Solidarnost ljudi je zadivljujuća u cijeloj Bosni i Hercegovini.

- To je to. Sad nema nikakve nacionalne podjele. Sad Bošnjaci, Srbi, Hrvati, to je sve zajedno, jednim srcem kucamo. To je uvijek trebalo tako - ističe Gregurević.

I pored svega, normalno je da ljudi razgovaraju i razmišljaju o povratku u koliko-toliko normalan život.

- Norlmalno je da se o tome razmišlja. Ali, ja mislim da se to neće riješiti za nekoliko godina. Ako se i riješi, opet će ostati vlage u kućama. To je nevjerovatno koliko se ta vlaga osjeti. To će trajati godinama, i deset godina dok se sve ne regulira - otvoreno govori Gregurević.

Bez predaje
Mada Ivo ni u jednom trenutku sebe ne želi izdvajati od ostalih ljudi, koje je zadesila vodena kataklizma, njegovim zemljacima je, bez dileme, samo njegovo prisustvo značilo veliku podršku. Znaju da je mogao ostati u komociji svog zagrebačkog doma, ali je u teškim trenucima došao da bude s njima.

- Nisam ja mnogo pomagao, jer sam se bavio drugim stvarima. Gledao sam i promatrao ljude u akciji, svuda sam prošao. I vidio sam da nije bilo punkta gdje nisu bili ljudi. Bio sam u Županji kod prijatelja i dolazi sam preko dana u Orašje - govori nam Gregurević.

U utorak ponovo kreće u Bosnu. Ne zna koliko će ostati. Kaže, sve ovisi o situaciji.

I pored svega što je vidio, doživio i na svojoj koži osjetio, Ivo Gregurević ni ne pomišlja na pradaju. Zna da će biti itekako teško, ali ne želi prekinuti tradiciju održavanja Filmskog festivala "Dani hrvatskog filma" u Orašju.

- Uopće ne razmišljam o tome hoće li biti moguće održavanje festivala. Ja razmišjam da će to nekako biti, valjda će biti. Naravno da je sada Bosna u velikoj krizi i da to sve ide na dobrotvorne akcije. Ako ne dobijemo novac, održat ćemo bar nešto simbolično. Pozvat ću neke pjevače da dođu tamo ako mogu besplatno nastupati. Vidjet ćemo... - dijeli s nama svoja razmišljanja legendarni glumac.

Gregurević: U danima katastrofe bio uz svoje zemljake u Posavini
Mada mnogima situacija u velikom dijelu naše zemlje trenutno izgleda beznadežno, i ova nevolja će proći. I, kao što je uvijek i bilo, u ljudskoj prirodi je da uvijek gleda naprijed. Stoga smo na koncu razgovora pitali ovog sjajnog glumca za njegove nove projekte. Jer, život uvijek ide dalje.

- Snimam film "Imena višnje" sa Brankom Schmidt. On je, nažalost, u bolnici, dobio je upalu pluća. Snimanje je trebalo početi u lipnju, a sada ćemo to, vjerojatno, nastaviti u kolovozu. Trebam raditi još jedan film i igram svoje predstave. To je to otprilike - kazo nam je na koncu Gregurević.

Čovjek je ostao bez igdje ičega
Stradanje kuće njegovih pokojnih roditelja Ivo Gregurević teško je podnio. Jer, postoje stvari koje se novcem ne mogu nadomjestiti.

- I meni je kao i svima. Svi su izgubli. Čovjek je ostao bez igdje ičega. Eto, to je najvažnije. U jednom danu sve postane katastrofa - govori nam glumac.

Glumci iz Zagreba daju podršku narodu
- Doći će sada glumci u Orašje i taj dio BiH. Mi se organiziramo u Zagrebu, bit će to kao podrška narodu. Moje kolege prikupljaju stvari i stanovništu žele donijeti pomoć. Ne bih sada spominjao imena, jer mogu nekoga zaboraviti. Mnogo ih se javilo - rekao je Gregurević.

Bojim se zaraza
Nakon što se voda povuče, velika opasnost vreba od zaraznih bolesti.

- Sve su septičke jame izašle van. Životinje su uginule... Sada dolaze zaraze... Bojim se toga - iskren je Gregurević.

Samo da prođe vrijeme do mog ponovnog odlaska
Ivo Gregurević posljednjih dana jeste na sigurnom, u Hrvatskoj, ali kaže nam da je u mislima stalno sa svojom rodbinom, prijateljima i narodom iz svog rodnog kraja.

- Ne mogu ni spavati. Idem sad kod nekih prijatelja... I tako će proći vrijeme do mog ponovnog odlaska u Bosnu. Samo se priča o ovoj katastrofi - kaže nama Gregurević.