Ivana Kalfić: Tebi, generale

Slobodan Praljak, Slobodan Praljak, Ivana Kalfić
Tebi, generale

Nekoć su se zjezdani obronci
preko rubova neba
smještali u tvoje oči
namigujući strahovima,
trepteći od siline tvojega prkosa

Neki su lošiji i gori od tebe
zaprljali tvoja sjećanja
pravednost sakrivajući ti u bespućima

Htjeli su da te uzmu, da uzmu tebe
i ono što je jednu cijelu vječnost bivalo tvoje
obronke i kanjone, snjegove i uzavrele vode

Ali nisu znali...samo jedne Ruke rijeke teku,
ljubav jedne Ljubavi vječno plamti
Postojat će zlatni sjaj oka
i onda kad ne bude više ni naših ni njihovih
kad se zvjezdani obronci preko rubova neba
budu smještali povrh njega samoga
jer rođen si, ne da umreš, nego da zauvijek traješ.