Duvanjske priče: Grgo i Maće na 2,5

tomislavgrad

Konje posmicalo, samo ih drži još pokoji nostalgičar, a postalo je skoro pa sramota ne imat ga. Ma ne samo traktor.. i prikolice i sve te alate, pa polako sve priđe u nadmetanje.., veći, jači traktor, noviji i moderniji priključak. Uglavnom traktor-manija uvatila skoro sve, triba pokazat da se ima.., šta'š kad ti je to u gene uklesano.
Stari Grgo, onako malo poguren, mali čovičak nije vele mario za sva ta događanja oko traktora i zbrke, a nije mu ni padalo na pmet da se odrekne svoji konja. Moglo bi se komotno reć da on zapravo ništa od toga nije ni primjetio, nit' mu pada na pamet bilo kakav pomak sa njegovog životnog pravca. Iako je živio uglavnom sam, poneki su ipak znali zašto njegovo lice i pojava, kao i očenaši u rukama, podsjećaju na filozofsko-svetačku mirnoću i odsutnost. Iz povelikog voćnjaka, čudnim putima je tekla dobra kapljica koja je uglavnom zaslužna za njegov „odbi od mene" stav.

Najbliži mu susjed Maće, također često pod gasom, dobričina koji po vazdan sidi na kamenu isprid kuće i uvik priupitiva prolaznike., kud idu, odakle idu ili kud ih đava nosa i tako iz dana u dan. Jednog dana, Maće po navici sidi na kamenu, kad eto ti Grge vodi konje, čim ga ugleda Maće pita: Di'š Grgo tako rano",ovaj samo podiže ruku sa očenašima i produži bez odgovora, da bi se u istom stilu uskoro vratio prema kući. Nakon par sati kad je Maće upravo tijo napustit „kontrolni toranj", Grgo u gotovo istom usporenom stilu sa konjima i izdaljeg podiže ruku sa očenašima, jasno dajuć do znanja kako zbog molitve ne more razgovarat. Maće ljutito odmanu rukom i zamače u kuću.

Treći susret toga dana malo i Maću iznenadi, pa ne vodeć računa o njegovoj molitvi glasnije upita: „kut te opet đava nosi Grgo po koji put." Ovaj put Grgo ne dižući očenaše, uljudno odgovori: „evo brate Maće otra konje na vodu na begov bunar," sa čuđenjem odgovori Grgo.., misleć, pa nemore živina cili dan bez vode, šta me ova budala ispituje. Već ga je malo popustila mučenica, kako je on zva rakiju, pa se ne sića prijašnja dva odlaska.

Maće i sam u nekoj fazi kad gasmalo popušća, izvadi lulu, ljutito otpunu i kaže: "Grgo bolan nebi ti toliko ožednili da su cilu noć čvrljke zobali".., otpunu još jedan dim iz lule nastavi, ali si ti zoba cile noći, pozobalo te dabogda., Grgo u odalsku samo podiže ruku s očenašim, i odgovori više za sebe: „ko će pijanoj budali rastumačit kad se konji vode na vodu...

Geofrey Chaucer