Zbog hrvatskih radnika Švicarci gube milijarde eura

... posljednji put u travnju ove godine kada su službeni Bruxelles i Bern o tome sklopili sporazum, to se još nije ostvarilo. Pripadajući protokol, koji je u švicarskoj javnosti već dobio pridjev hrvatski, još nije ratificiralo Federalno vijeće u Bernu ili vlada švicarske federacije.

Oklijevanje švicarske vlade da "spusti rampu" hrvatskim radnicima posljedica je dobro razrađene taktike jedne od najjačih stranaka u toj zemlji, Švicarske narodne partije (SNP) koja nije uspjela spriječiti ratificiranje "Hrvatskog protokola" u oba doma tamošnjeg parlamenta. Ali je SNP, u jednom od domova, Senatu, isposlovao da se Federalnom vijeću ratifikacija "Hrvatskog protokola" uvjetuje usklađivanjem imigrantskih pravila EU-a s pripadajućim pravilima švicarske federacije.

Nikakav, naizgled, problem za veliku većinu parlamentarnih demokracija u kojima se otpor neke partije, ako je ikako moguće, lomi preglasavanjem kao "vrhuncem" političke vještine. Ali u Švicarskoj, unutar Federalnog vijeća, nema preglasavanja, odluke se moraju donijeti konsenzusom. Otuda, nitko ne zna kako će Federalno vijeće pomiriti potpisano u Bruxellesu (Pacta sunt servanda!) sa zahtjevom Senata.

Prije desetak dana razgovarali su o rješenju novonastale situacije u Bruxellesu predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker i prvi čovjek Federalnog vijeća Švicarske Johann Schneider-Ammann, ali bez opipljivog rezultata. Švicarcima je, u svakom slučaju, dan rok da do sredine veljače iduće godine ratificiraju "Hrvatski protokol".

Stvari su otišle tako daleko da se spekulira kako bi se 'Hrvatski protokol' mogao staviti na referendum, što je oprobana metoda u Švicarskoj, gdje je referendum o raznim pitanjima, na raznim razinama (država, kanton, općine) proveden stotinjak puta samo u posljednjih 20 godina.

No, SNP je referendum kao rješenje dvojbi oko imigranata "ispucao" u veljači 2014. kada su Švicarci izglasali značajna ograničenja prihvata stranaca u svoju zemlju. Taj je referendum i odgodio potpisivanje 'Hrvatskog protokola', koji je trebao biti ratificiran i stupiti na snagu još za Vlade Zorana Milanovića.

Kada je u Švicarskoj izglasano, u bitnome, "antimigrantsko rješenje", ministrica pravosuđa i policije Simonetta Sommaruga nazvala je tadašnju ministricu vanjskih i europskih poslova Vesnu Pusić i propćila joj da Švicarska odustaje od potpisivanja "Hrvatskog protokola". Jasno da EU nije mogao dopustiti da sloboda kretanja radne snage između Unije i Švicarske vrijedi za sve članice osim za Hrvatsku.

Previše su dobili

Ionako je Bruxelles izišao ususret Švicarskoj, jer je iz sveobuhvatnog sporazuma dviju strana o slobodi kretanja izuzeto pitanje pristupa tržištu radne snage u Švicarskoj. Tu su se Švicarci izborili da se prilikom ulaska svake nove članice u Uniju sklapa novi sporazum o protoku radne snage, što je sada otvoreno pitanje u odnosima s Hrvatskom.
Tako su, primjerice, radnici iz Bugarske i Rumunjske tek u lipnju ove godine dobili slobodan pristup poslovima u Švicarskoj iako su te dvije zemlje ušle u Europsku uniju prije gotovo deset godina. Doduše, dok se čeka puna sloboda zapošljavanja, Švicarska je hrvatskim radnicima koji žele raditi u toj zemlji odobrila određeni broj dozvola za rad, no tek je manji broj odobrenja na pet godina.

Švicarska je, s druge strane, izuzetno zainteresirana da "Hrvatski protokol" usvoji jer joj je to uvjet za pristup fondu EU-a za znanstvena istraživanja "Horizon 2020." čija se vrijednost procjenjuje na nekoliko milijardi eura. Stoga su neki od prvih komentara nakon izglasavanja "ne" imigrantima u veljači 2014. na švicarskom referendumu glasili da su takvim ishodom najviše pogođeni hrvatski radnici i - švicarski studenti.

Slobodna dalmacija