Konzument ili pacijent?

...koliko smo malo bili u pravu suprotstavljajući tu tezu galopirajućoj globalizaciji. Ona i njeni kreatori skriveni iza moćnih korporacijskih simbola, kojih na svijetu ima tek nekoliko, u ljudima gledaju isključivo potrošače, a u državama barijere protoku njihovih roba koje treba čim prije ukloniti. Da bi mogli provoditi svoju puzajuću kontrarevoluciju, najprije su prigrabili medije čime su sebi osigurali učinkovitu prethodnicu u bitki koju ne mogu izgubiti. I to sve, tiskane, elektronske, filmsku industriju, industriju reklamiranja. Stvorili su jedan izmišljeni paralelni svijet kojim nas mame iz TV kutija u kojima je sav program namijenjen isključivo indoktrinaciji, nametanju pogleda na povijest, svijet, politiku, život, modu... i naravno - u konačnici pretvarajući nas u poslušnog konzumenta njihovih (ne)potrebnih proizvoda.

Preko noći smo zaboravili vrijednosti malog dućana i pozdrava jutrom trgovca u susjedstvu, zamijenili ga blještavim mramorom trgovačkih centara u kojima sve ponosno ispijamo dvostruko skuplju kavu nego li u našem kafiću i tepamo sebi kako smo pametni i bogati. Možda nas katkad i zabljesne pomisao kako smo zapravo sve siromašniji i siromašniji, kako radimo sve više i više za sve manje i manje novca. Bore na licu postanu malčice dublje, ritam je žestok. Ali ne trebamo brinuti – tu su nas globalisti i čekali. Ne smijemo biti stari! Filmovima nas zorno uče da je jedino što vrijedi mladost, da svijetom hodaju samo ljepotice s mjerama 90-60-90 i svježe obrijani, skupom kremom protiv bora namazani menadžeri u skupim odijelima. Znaju što čine. S jedne strane nas pokazuju nama samima kao neuspješne jadnike koji moraju hitno povećati svoju robovsku satnicu i plaću ne bi li sustigli idealne menadžere, a s druge povećavaju svoj profit.

Jedna od najvećih prepreka korporacijama na njihovom, u konačnici zločinačkom, putu jest tradicija i mudrost starijih ljudi. Opasnost leži u mogućnosti prenošenja znanja onako kako su desetinama tisuća godina prije postanka pisma ljudi znanje i prenosili – usmenom predajom. Tu se i krije pravi razlog zakonskog sankcioniranja kolinja i pečenja rakije kojeg je evo, Hrvatska već uradila. Trebaju udariti na svaku mogućnost okupljanja ljudi, razmjenjivanju misli, znanja, narodnih predaja.

Naši stari su govorili "mladost - ludost" znajući da  ljudi u dobu kad su sposobni za reprodukciju nisu i dozreli za odgajanje djece.

Zato je globalistička šaka i udarila na obitelj. Ljudi više ne žive sa svojim roditeljima, djecu više ne odgajaju djedovi i bake, nego institucije i to od najranije dobi. Od majčine sise se odnosi dijete u jaslice, vrtiće jer i majka i otac moraju raditi. Djecu nam odgajaju nepoznati ljudi. Ali s poznatim programima stvaranja novog roba-potrošača, konzumenta. Koji kasnije bez pitanja prihvaća sve nebuloze ovog svijeta kao samorazumljive.

Najveća prijevara je ipak učinjena ugrađivanjem u ljude značenja pojma starost. Danas su stari ljudi koji imaju preko 50 godina. Iznad 60-e se umirovljuju, proglašavaju nesposobnim za rad, bacaju u staro željezo s mizernim mirovinama kako im ni tad ne bi palo na pamet razmišljati o svijetu i sebi u njemu. Otud toliki pritisak na mlade ljude koji ne znaju što bi, ali znaju da to moraju odmah imati.

Iz pritiska okoline se kasnije rađaju bolesti, povišeni krvni tlak, kolesterol i industrija opet dobiva potrošača, ovaj put se ne zove konzument, nego pacijent.

Venlo/posavski-obzor.info