Kolijevka bunjevačkih Hrvata su Hercegovina i Dalmacija, ikavci su...

Krešimir Bušić, koji je magistrirao i doktorirao na temu Bunjevaca i Hrvata, kaže kako se na prostoru Sombor-Subotica-Baja Hrvati i Bunjevci prvi put spominju početkom 13. stoljeća tijekom prve migracije Hrvata izvan našeg etničkog prostora, ali ne kao Bunjevci, nego kao Dalmatini.

On kaže da se najviše Bunjevaca na taj prostor doselilo naselio nakon oslobođenja od Osmanlija, koncem 17. stoljeća. - Hrvati i Bunjevci jedan su te isti narod, a ovo što se događa dijelom je plod politike, ali i neistraživanja te teme.

Dovoljno je reći kako su se kao bunjevački Hrvati izjašnjavali Ivan Meštrović, Ante Starčević, Antun Gustav Matoš, Ante Pavelić, Mile Budak... Svi oni govorili su ikavicom, a ikavica kao govor dolazi s prostora gdje žive Hrvati - kaže Bušić.

Kolijevka Bunjevaca su zapadna Hercegovina i kontinentalna Dalmacija odakle su se naselili na područja Velebita, dijelove Like, Gorskog kotara, a poslije i Vojvodine i Podunavlja. Bunjevaca najviše ima u velebitskom području i sjevernoj Bačkoj te u Lici, istočnoj Slavoniji i zapadnom Srijemu.

U Vojvodini ih je najviše u Subotici i Somboru. Bušić kaže da su prve manipulacije s Bunjevcima počele krajem 19. stoljeća i nastavljene su sve do danas, a Bunjevci se ponovno kao zasebna nacionalna manjina počinju spominjati 80-ih godina prošloga stoljeća u vrijeme režima Slobodana Miloševića.

Bunjevački Hrvati su i prije 2. svjetskoga rata bili većinsko stanovništvo toga prostora i to brojniji i od Mađara, Nijemaca i Srba. Upravo su Hrvati tijekom 18. st. ishodili od carice Marije Terzije status slobodnog kraljevskog grada Subotica koji je nosio naziv Marijaterezijapolis. - Subotica je u 19. stoljeću bila najveći hrvatski grad u Austro-Ugarskoj. Zagreb je u to vrijeme imao oko 20.000 stanovnika, a Subotica 70.000, od čega su bunjevačko-šokački Hrvati činili 75 posto stanovništva - rekao je Bušić.

vecernji list