Hrvatska vs. Srbija: Nismo svi isti! Srbija mora preuzeti odgovornost za zločine

Kao što je i počela izlaganjem hrvatske zastupnice pred Međunarodnim sudom pravde u Den Haagu (ICJ), Riječanke i profesorice na riječkom Pravnom fakultetu Vesne Crnić-Grotić, jednomjesečna usmena rasprava povodom hrvatske tužbe protiv Srbije za genocid okončana je zaključnim govorom riječke profesorice, koja je pozvala najviše međunarodno sudište da odbaci sve zahtjeve iz srpske protutužbe protiv Hrvatske.

Nakon zaključnih izlaganja hrvatskog tima, veliko vijeće ICJ-a, koje ima 15 sudaca, uz po jednog ad hoc suca iz Hrvatske i Srbije - Budislava Vukasa i Milenka Kreću - povuklo se na vijećanje, koje bi moglo potrajati do najviše godinu dana. Nakon vijećanja ICJ će objaviti svoju odluku, koja je obvezujuća i konačna za sve strane i na koju nema prava žalbe.

Vijećanje počinje tako da svaki od 17 članova vijeća najprije mora dobro proučiti argumente jedne i druge strane. Nakon toga se sastaju kako bi razmijenili svoja stajališta o predmetu, a predsjednik suda formulira pitanja na koja suci pripremaju odgovore. O tim odgovorima ovisi oblikovanje stajališta većine, koje se kristalizira nakon što svaki sudac napiše svoju osnovnu verziju presude. Te se mini-presude međusobno podijele svim sucima i postupno se oblikuje mišljenje većine. Nacrt presude na koncu priprema tročlani odbor u kojem su ona tri suca čiji su se stavovi najviše približili stajalištu većine. Nacrt se potom nadopunjuje amandmanima, na temelju čega se izrađuje konačna verzija presude. Presuda potom prolazi kroz dva čitanja, a na kraju drugog čitanja suci moraju glasati za ili protiv, bez mogućnosti suzdržavanja. U slučaju neodlučnog ishoda, presudan je glas predsjednika ICJ-a, a to je Slovak Peter Tomka.

»Zastupnici obiju strana bit će o objavi presude obaviješteni u dogledno vrijeme«, kazao je Tomka zaključujući raspravu, ne preciziravši kad će to biti. U slučaju tužbe BiH protiv Srbije vijećanje je trajalo devet mjeseci. To znači da će od podnošenja hrvatske tužbe u srpnju 1999. godine do okončanja ovog važnog predmeta proći više od 15 godina.

»Nismo svi isti i tražimo od Srbije da preuzme odgovornost za svoju zločinačku politiku«, poručila je Crnić-Grotić ne negirajući da je bilo zločina nad srpskim civilima u Hrvatskoj, ali tvrdeći kako se »nije radilo o državnoj politici«, niti su hrvatske vlasti imale »zločinačke namjere protiv Srba«.

Posebno se osvrnula na pokušaj srpske strane da ovo suđenje pretvori u raspravu o Franji Tuđmanu, kojega je srpski tim na kraju svog prošlotjednog izlaganja označio kao glavnog krivca za rat, tvrdeći da je Tuđman izazvao rat jer je »očajnički želio državu«. »Tuđman je bio istaknuti antifašistički borac, koji je neposredno nakon Oluje sudjelovao na proslavi obljetnice pobjede nad fašizmom, a posve je jasno smatrao da Hrvatska treba biti utemeljena na zasadima antifašizma«, kazala je riječka profesorica u završnim riječima u Haagu.

Crnić-Grotić podsjetila je člana srpskog tima i uglednog kanadskog profesora Williama Schabasa - koji je prošlog petka iznio teoriju o Tuđmanu kao glavnom krivcu za rat - da nije uvijek tako govorio o Tuđmanu. Podsjetila ga je na jednu njegovu knjigu u kojoj je »korijene zla« koji su doveli do rata pronašao u Memorandumu SANU-a i srpskom nacionalističkom ludilu koje je uslijedilo, dok je Tuđmana i slovenskog predsjednika Kučana opisao kao političare koji su Jugoslaviju pokušali pretvoriti u konfederaciju i umanjiti utjecaj Srbije.

Članovi hrvatskog tima ukazivali su na sve nedosljednosti argumentacije srpske protutužbe protiv Hrvatske, kao što je ona u kojoj je Srbija najprije tvrdila da je Hrvatska skrivila genocid nad Srbima u Oluji nelegalnim granatiranjem, da bi onda neočekivano prihvatila da je granatiranje možda i bilo zakonito, ali da je svejedno dovelo do genocida. Pritom su se, logično, najviše oslanjali na činjenicu da je žalbeno vijeće Haškog suda za bivšu Jugoslaviju u predmetu za Oluju sve ključne teze iz srpske protutužbe - odbacilo. Naime, Srbija je svoju protutužbu protiv Hrvatske podigla 2010. godine, tek nakon što se ICJ proglasio u ovom sporu, a u međuvremenu je žalbeno vijeće u predmetu Gotovina odbacilo optužnicu za Oluju i utvrdilo da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata u cilju protjerivanja Srba iz Hrvatske. Oslobađajuća presuda u predmetu Gotovina, kako je slikovito opisao član hrvatskog tima Phillippe Sands, bila je »fatalna za srpsku protutužbu«.

Stoga je ta protutužba, kako je rekao, »beznadna« i »pravno neutemeljena«, a njezino prihvaćanje predstavljalo bi »pravni vandalizam«.

novilist.hr