Elena Konovalenko supruga preživjelog mornara: Kapetana Dina svi su poštovali

08.11.2019
1/2

Ukrajinac Dmitro Marčenko jedan je od trojice spašenih brodolomaca u havariji Bourbon Rhodea. Njegova žena ispričala nam je detalje horora kroz koji je prošao nakon što se ukrcao na splav

Prošlo je više od 40 dana od havarije Bourbon Rhodea. Više od 40 dana Marijana Miškić čeka povratak svog muža iz divljeg oceana, a javnost i dalje traži odgovore na goruća pitanja o ovoj tragediji.

"Cijela posada ga je poštovala"

24sata su u kontaktu s Elenom Konovalenko, ukrajinskom liječnicom i suprugom Dmytra Marchenka, člana posade Bourbon Rhodea i jednog od trojice spašenih sretnika. Ponudila nam je odgovore na neodgovorena pitanja, opisala horor kroz koji je prošao njen muž i dala uvid u njihov život nakon tragedije. Suprug, kako nam je rekla, još nije spreman na razgovor.

- Ovo je bio njegov prvi posao s Bourbonom. Odlučio se raditi za tu tvrtku jer prema ugovoru nije bilo rizika od potapanja broda. Također, Bourbon je na glasu kao svjetski poznata tvrtka koja brine o svojim zaposlenicima i njihovoj opremi, kao i o opremljenosti i tehničkim uvjetima na brodu. Osim toga, strogo nadziru imenovanje iskusnih i kvalificiranih zaposlenika na zapovjedne položaje. Njihovi brodovi su na glasu kao najsigurniji brodovi koji ne idu na dugotrajne i opasne plovidbe - počinje svoju priču Elena.

- S kapetanom Miškićem radio je samo jedan mjesec jer je Dino stigao na brod u rujnu, a moj muž je tamo bio od kolovoza. Dino je s posadom razgovarao na ruskom, a odnos među njima bio je vrlo dobar. Nije bilo nikakvih sukoba između posade i kapetana. Iako ga nisu poznavali otprije, cijela posada ga je poštovala i on je poštovao njih - dodaje Elena.

Brod u katastrofalnom stanju

U kontaktu je s Dinovom ženom Marijanom od 3. listopada. U ime svog muža joj je odgovarala na sva pitanja, a posljednji put su se čule 9. listopada. Upitali smo ju jesu li Dino i posada u ičemu pogriješili.

Sve je bilo po pravilima - odgovorila je.

https://www.youtube.com/watch?v=0VvUdzsNxyQ

Zašto je onda brod potonuo?

- Zato što nije bio propisno održavan i kvalitetno popravljen - kaže nam žena spašenog pomorca.

Izvještaj pred tehnički pregled u Nigeriji otkrio je u kakvom je lošem stanju bio brod.

Stručnjaci se slažu da je bio u katastrofalnom stanju, a sve se nikako nije moglo popraviti za manje od dva tjedna koliko je tamo boravio. Za potpuni remont trebalo mu je i dva mjeseca.

Osim stanja broda, ostala su neodgovorena pitanja i o komunikacijskoj opremi.

Što se dogodilo s EPIRB-om (uređaj za radijsko pozicioniranje u slučaju opasnosti)? Kako to da nikad nisu detektiran njegov signal i zašto Dino nije slao poziv upomoć satelitskim telefonom?

- Dino im je dao EPIRB, ali izgubili su ga vrlo brzo zbog velikih valova. Satelitska oprema za komunikaciju pokvarila se drugog dana na oceanu - kaže nam dr. Konovalenko.

Horor na pučini

Prelazimo na teška pitanja. Zamolili smo ju da nam kaže nešto o jutru kad su njen muž i ostali mornari napuštali brod u uraganu.

Međutim, Elena nam ne može odgovoriti na ovo pitanje.

- Nije spreman razgovarati o tom jutru. Još mu je prebolno govoriti o tragičnom danu kad je izgubio prijatelje - odgovara Dmitrova supruga i dodaje da nije istina da dvojica članova posade nisu htjela napustiti brod, kako se ranije pisalo po društvenim mrežama.

Elena nam je opisala nam mučno i čudesno preživljavanje njenog muža i ostalih brodolomaca na splavi. Teško je i zamisliti kroz što su sve ti ljudi morali proći.

To je vrlo duga priča. Oni se još uvijek pitaju kako su uspjeli preživjeti jer na splavi nije bilo vode. Imali su samo kekse koje je bilo nemoguće jesti bez vode pa su ih pokušavali pojesti s morskom vodom. Splav im je bila okrenuta naopako, a kad su potražili vodu u unutarnjem dijelu, nije je bilo. 27. rujna je cijeli dan kišilo i samo taj dan su uspjeli popiti malo kišnice. Sve ostalo vrijeme, cijeli četvrtak, petak i subotu bili su bez vode. Osim toga, bili su teško ozlijeđeni. Tijela su im bila potpuno prekrivena velikim ranama, ogrebotinama i modricama. Prsluci za spašavanje su im se stalno okretali i derali im uši. Slana morska voda im je nagrizla kožu i oči koje su ih stalno boljele. Jedne večeri moj muž je potpuno izgubio vid. Ništa nije mogao vidjeti. Meduze su ih stalno pekle.

U subotu je svanulo sunčano jutro i kožu na licu im je spalilo sunce. Tada, u to vrijeme, više nisu imali nikakve snage za preživljavanjem - ispričala nam je Elena dijelove strašnog brodoloma.

Nepotvrđena izvješća kažu kako je jedno pronađeno tijelo bilo gotovo neprepoznatljivo zbog ugriza morskih pasa. Jesu li ih Dmitro i ostali brodolomci vidjeli?

- Ne znaju jesu li vidjeli morske pse. Vidjeli su vrlo velike ribe, ali nisu mogli procijeniti o kojim ribama se radi. Moj muž je osobno prisustvovao identificiranju tijela svojih kolega s broda kako bi pomogao obiteljima. To je ostavilo veliki ožiljak na njegovoj psihi - priča nam potresena supruga.

Život nakon užasa

Nakon svega što su prošli, Elena nam otkriva nam kako Dmitro i njegovi kolege uopće nisu dobili psihološku pomoć na povratku kući.

- Na Martiniqueu su razgovarali s psihijatrom, ali oni koji su se vratili kući još uvijek ne mogu potražiti pomoć psihijatra ili psihologa zato što im osiguranje ne pokriva te troškove. Ne znamo što se sada događa, ali oni trebaju opširnu medicinsku terapiju - kaže nam žena.

Postavlja se pitanje kako onda uopće žive danas i kako se suočavaju s užasima koje su pretrpjeli.

- Nažalost, nitko ne zna koliko će nam vremena trebati da se oporavimo od ovakve tragedije. Život nam je samo stao, ne znamo kako ćemo nastaviti dalje. Izgubili smo volju za opstankom. Imali smo planove za naš zajednički život i za njegovu karijeru. Iako Dmitro ima odlične preporuke za posao, više ne može raditi na moru i ne znamo hoće li ikada moći - govori nam supruga ukrajinskog pomorca.


loading...