PROPOVIJEDI B 7. Uskrsna nedjelja

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
U božjem tegljaču

S Bogom u povezanosti
Tko od nas neće stajati u jednoj čvrstoj i trajnoj vezi s našim Bogom? Jedan znak za to jest, što smo došli na nedjeljno slavlje Euharistije. Mi želimo da naš Bog ostane s nama i da mi ostenemo u njemu. Također svaka jutarnja i večernja molitva, svaka spontana molitva i svaka molitva za njegovu pomoć, izražava da smo se vezali za Boga, koji je ljubav. Možda osjećate njegovu ljubav i prisutnost kod svakog malog djela ljubavi, koju vam netko pruži, možda što je doručak danas ujutro s ljubavlju pripremljen i što mi brigu naših majki doživljavamo na novo iz dana u dan.
Intenzivni doživljaj Boga htjela je također osjetiti i zajednica, na koju je upućena 1. Ivanova poslanica. Ali neki nisu bili zadovoljni s normalnim i trijeznim doživljajem Boga u svakidašnjici. Oni su htjeli više. Napustili su zajednicu i osnovali nešto kao sektu, te se nazivali gnosticima. Oni su htjeli Boga gledati i sami ući u božanstvo. Putem svjetlosne čarolije, ekstaze i halucinacije, mislili su, da će postići to stanje. Osim toga su odbili da je Isus Sin božji i kao pravi čovjek došao na svijet. Oni su njega smatrali kao posrednika između Boga i ljudi.

Više nego jedno intenzivno iskustvo s Bogom

Stoga kaže pisac 1. Ivanove poslanice posve neustručavajuće: Tako to ne ide. Boga možemo osjetiti, samo tada u njemu ostati ako mi
1) ljubimo jedni druge
2) priznamo da je Isus Sin božji

Ovo bih htio pobliže razviti. «Mi moramo ljubiti jedni druge». To je formalno jedna zapovijed - ali pisac pisma ju ne podrazumijeva kao prezahtijevnu. Kao što je u 2. čitanju prošle nedjelje spomenuto, mi nismo Boga najprije ljubili, već je Bog bio prvi koji je ljubio. Stoga smo mi osposobljeni, jedan drugoga ljubiti i stoga mi to i trebamo.

Jedan ljubavni odnos...

Sigurnim korakom dolazi Bog prema nama i počinje s ljubavlju. Bog ljubavi hoće odgovor ljubavi. Otkako su bili začeti u majčinoj utrobi, Bog ih je ljubio. I božja ljubav treba sjati od nas kršćana. Svaki kršćanin je (kao) jedan komad stakla: božja ljubav treba kroz to ljudima svijetliti. Ali taj komadić stakla je ponekad zaprašen sa svakidašnjim stvarima, zamazan burama života. Svaki put pere ga Bog opet ponovno, čisto u toploj kiši svoga milosrđa, 70 puta 7.

... s posljedicama
Odlučujuća prepoznatljivost za naš ostanak u Bogu jest, dosljedna ljubav prema bližnjemu. Ona uvjetuje sa svoje strane vjeru u Krista. «Samo onaj tko priznaje da je Isus Sin božji, u njemu ostaje Bog i on ostaje u Bogu. Ljubav božja je kroz Isusa Krista doživljeno iskustvo, kada je liječio bolesnike, istjerivao zloduhe, sjedio s grješnicima i carinicima za stolom i njih resocijalizirao, kada je umro na križu i naravno kroz sve što je u odnosu na crkvu učinio. Mi vjerujemo da je na osobi Krista ovaj Bog ljubavi očitljiv. Prepustite se vjerujući njemu, prepustie se njegovoj ljubavi i poklonite ju dalje!


«povezati»
Glavnu suštinu našega čitanja smo dakle prepoznali: mi ostajemo u Bogu i možemo njegovu blizinu osjetiti ako ljubimo bližnjega i Isusa priznajemo kao Sina božjega. Ovaj -ostati u Bogu- povezanost s njim, je Duh Sveti. «On nam je darovao od svoga duha», glasi u čitanju. Ivanovo Evanđelje sadrži slijedeću rečenicu: «Nitko ne dolazi k meni, ako ga Otac ne povuče.» (Iv 6,65) Bog ima jedno uže, opasao nas trakom kod našega krštenja, s čijom pomoći mi dolazimo Kristu. Sv. Augustin razumije pod ovim užetom Duha Svetoga. Bog hoće jedan odnos, jednu vezu imati s nama. Bog nas je uzeo u šleper, kao što jedan čamac uzima drugoga u šleper. Ovo brodsko uže naziva sv. Augustin Duhom Svetim. Isus Krist je došao da nas izbavi i našu lađu, dakle, nas grješne ljude, koji smo svakodnevno u opasnosti, da se nasučemo na pješčanu obalu, gdje smo tada nepokretne lađe, ali on nas opet izvlači.

«odšlepani»
On nas stavlja u pokret. Kroz Duha Svetoga mi smo na njega vezani. Bog pokreće čvrsto da se to primijeti. Mi bivamo od Boga «odšlepani». Ljubav nas veže za njega, a mi se vežemo za druge, bližnje, sestre i braću. Mi ih nosimo i podnosimo čak i onda ako ih doživljavamo kao nezgodne i odvratne suvremenike, jer smo nošeni. Postoji samo jedno što nas može ugroziti: da mi opet pustimo uže. I -čudno- ne s lošom namjerom, već kao sa sanjivim pokretima veslamo mi našim vlastitim putevima. I što se tada događa? Mi sami čak i ne primjećujemo ništa. Tada se događa da onaj koji vozi (pravom) rutom, pričvrsti uže, jer me ljubi. Dokle god mi živimo i na tom čudnom moru vozimo, toliko dugo on obilazi oko nas i pokušava uvijek ponovno staviti nas u šleper, nas vezati za sebe.

Molitva za Duha Svetoga
Mi čeznemo za tim, da otkrijemo i doživimo Boga koji je ljubav. Naša bratska ljubav jest odgovor na božju prvo-poklonjenu ljubav i stoji u uskom božjem zajedništvu. Radujem se stoga da je nešto započeo s nama, da nam hoće dobaciti Duha Svetoga kao uže, kako bi ostali u njegovoj blizini. Molimo mi u ovoj nedjelji prije blagdana Duhova za Duha, kao što su žene i učenici s Marijom radili.
Alexander Lagler (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)