PROPOVIJEDI B 32. Nedjelja kroz godinu

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Novac i politika
U prošloj nedjelji vladala su u Austriji polemička pitanja u politici o dragom novcu. Bilo je svađe oko mirovinske reforme, oko ugovora generacija, oko povećanja plaća; diskutiralo se o prednostima i nedostacima zajedničke evropske valute...
Uvijek kada se radi o novcu, postaje život vatren i konkretan. Kod novca za jedne prestaje prijateljstvo, kod drugih ono počinje s novcem.
Također i u Crkvi se zažare karakteri kada se radi o finacijama. Ona (Crkva) nema isto zlatnog magarca, koji bi mogao riješiti brige financija. Ovdje također postaje konkretna, pripovijedana ljubav prema bližnjemu, kada se radi o finaciranju socijalnih projekata ili o naplaćivanju suradnika. Također i na području Crkve radi se o radnim mjestima i o privrednoj sigurnosti u budućnosti.

Novac i žrtva
U nekom smislu Crkva ima još šire rasprostranjenih mogućnosti da dođe do novca nego država ili privreda. Pored mogućnosti da zahtijeva iznose i obavlja poslove, može skupljati i milodare. Umjetnost da izmoli milodare nije nigdje tako visoko razvijena kao u okružju Crkve. Mnogo stariji običaj, nego umjetnost skupljanja, kao religiozno djelovanje jeste, prinošenje novca ili drugih dobara kao žrtvu.
U Evanđelju se propovijeda kako je Isus promatrao ljude u hramu koji su bacali svoje darove u žrtvenik. Jedni više, drugi manje. Njegov pogled promatranja nije bio usmjeren na privrednu stranu ovog događaja. Njega nije interesiralo za koju svrhu se skupljalo ili koliko će se skupiti. On je promatrao držanje, kada su darovatelji svoje darove bacali u kovčeg. Isus je hvalio udovicu koja je darovala sve do zadnjeg i stavlja ju kao primjer.

Novac i karakter
Kod novca se postavlja pitanje poštenja i iskrenosti. Radi se o odgovornosti, povjerenju i vjerodostojnosti. Riječ «kredit» dolazi od «credere», vjerovati. Novac je kamen ispita našeg etičkog stava i karaktera. Sve je to nama prisno i poznato. U ovoj pripovijesti postavljen je jedan aspekt u prvi plan, prema kojemu mnogi ljudi danas nemaju nikakav odnos.

Novac i predanost
Ovdje se radi o predanosti jednog čovjeka. Siromašna žena ne polaže samo svoj zadnji novčić pred Boga. Sa svojim zadnjim novčićem daje ona i svoje srce. Za Isusa je to odlučujuće gledište. Njegova oštra kritika prema pismoznancima u prvom dijelu Evanđelja može se samo razumjeti iz ovog stajališta. U surovoj političkoj i privrednoj klimi našega vremena, ovi pogledi neće naći uopće mjesta. U crkvenom životu mi ne možemo odustati od ovog aspekta. Predanost srca čini ono najvažnije u našem odnosu s Bogom.
Isusova kritika na pismoznance pokazuje gdje se nalazi opasnost svakog vjerskog pothvata: Napadnuti plaćaju, slikovito rečeno, s čekovima bez pokrića. Njihovo pobožno pretvaranje samo zavarava predanost prema Bogu. Jednostavna udovica ih posramljuje.

Novac i povjerljivost
Kršćanska Crkva naših dana se nalazi u krizi povjerljivosti. Njena objava se pak sluša, ali ipak ne čuje. Mnogi imaju utisak da crkveni «funkcioneri» govore tako, jer oni tako moraju govoriti, a ne što je to njima stvar njihovog srca. Pitanje povjerljivosti se ne stavlja samo kod nosioca crkvenih dužnosti. Da prenošenje vjere na buduće generacije u našem vremenu tako malo uspijeva, ovisi po mom mišljenju o tome, što mnogi ljudi imaju utisak da je nama kršćanima u prvom redu važno održavanje običaja i održavanje crkvenog uređenja ili njegovanje tradicije.
Mogu li naši suvremenici nešto osjetiti od našeg predanja Bogu, oduševljenja za Boga i odnosa prema Bogu?
Najviše priznanja nalaze karitativni pothvati kršćanske Crkve. To je ono područje koje zahtijeva mnogo osobnog djelovanja i osobnu žrtvu, a konačno također i financijsku žrtvu. S ovim smo mi opet kod žrtve one udovice. To je njena osobna predanost Bogu, koju Isus uočava i ističe kao najvažnije.
P. Hans Hütter