PROPOVIJEDI B 19. Nedjelja kroz godinu

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,

Dva načina držanja prema Isusu

Mi se možemo različito držati prema Isusu. Dva načina držanja spominju se u današnjem Evanđelju:
- mrmljati o Isusu, spotaknuti se o njega
- vjerovati u Isusa
Postoji i treći način držanja koji je vrlo raširen:
- Isusa uvrstiti u vlastite prohtjeve i predodžbene želje
O ova tri načina držanja želimo danas razmišljati i upitati se, u kolikoj mjeri se na nas odnose.

1) Isusa uvrstiti u vlastite prohtjeve i želje
To je jedna osnovna kušnja svih vremena pod kojom padne ne tako mali broj; već za vrijeme Isusa i kroz sva stoljeća od Isusovog rođenja. O Isusu se uzima ona predodžba koja odgovara vlastitim prohtjevima, ono što odgovara vlastitom sistemu, vlastitom svijetu i slici ljudi.
O Isusu se pravi vlastita slika po vlastitoj slici i jednadžbi. Sve što se tome protivi, previđa se ili se preskače u Bibliji ili neprimjetno interpretira.
Jedni vide u Isusu samo dobrog čovjeka; jednog velikog humanistu; drugi vide u njemu revolucionara koji se suprostavlja moćnicima i bogatašima; drugi vide «Spasitelja» iz kojega izlazi ozdravljajuća snaga i energija; opet drugi vide u Isusu osnivača religije koji je ravno-dušan i istovremeno upitan, kao i svi ostali.
Jedan niz knjiga o Isusu svjedoči ove različite pokušaje, da se Isusa uvrsti u vlastiti sistem ili da se Isusa uskladi s vlastitim prohtjevima i željama.
Ovo ne pogađa samo druge. Mi svi smo u kušnji, da se ophodimo s Isusom na ovaj način. Mi citiramo njegove riječi onda kada sebe potvrđujemo, mi ih prešutimo ili preko njih prijeđemo kada nam se protive ili stavljaju nas u pitanje. U tom smislu je svatko u kušnji; da postane izbor-kršćanin. Isusa prisvojiti na ovaj način jest zapravo nepošteni način odnošenja s njim.
«Židovi» o kojima priča današnje Evanđelje znaju, da se to ne može. Oni mrmljaju o Isusu.

2) O Isusu mrmljati, spoticati se o njega
U tome nisu bili licemjeri - pismoznanci i farizeji -oni su u prvom redu mišljeni s «Židovima»; naprotiv oni su bili iskreni, jer jasno prepoznavaju da Isus ne odgovara u njihovu sliku o Bogu, ljudima i Mesiji. Isus postavlja u njihovim očima jedan zahtjev kojega oni ne mogu odobriti, kojemu moraju proturiječiti.
«Nije li to Isus, sin Josipov, kojemu poznajemo oca i majku? Kako on sada može reći: Ja sam sišao s neba?»
Isus obećava stvari koje niti jedan čovjek ne može obećati. «Ja sam kruh živi... Onaj tko jede od toga kruha, živjet će u vijeke»
Ovo zahtijeva protivljenje. Ovaj kruh ne mogu mnogi Židovi primiti, ne mogu jesti niti probaviti. Čak i mnogi učenici se sukobljuju s tim i odustaju od pratnje. O Isusu mrmljati i spotaknuti se o njega jest iskrenije, nego ga uvrstiti u vlastite želje i potrebe. Onaj tko nikad nije pokušao mrmljati o Isusu ili se spotaći o njega, nije sigurno Isusa uvijek ozbiljno shvatio. Mi trebamo nečuvene Isusove zahtjeve i stoga uvidjeti, kako bi bolje shvatili što znači vjerovati u Isusa.

3) Vjerovati u Isusa
Postoji i treći način držanja u odnosu na Isusa: vjerovati u Isusa. To je jedan način držanja koji prevazilazi naše naravne snage.
«Nitko ne može doći k meni, ako ga Otac, koji me je poslao, ne dovede k meni.»
Mi možemo vjerovati u Isusa tek tada, kada smo pripravni postati «Božji učenici», kada se u poniznosti pred Bogom, dozvolimo poučiti od «Oca».
«Svaki koji sluša Oca i prihvaća njegov nauk, doći će k meni», to znači taj će u mene vjerovati. A «tko vjeruje, ima život vječni.»
Samo onaj tko je poučen od Boga, vjeruje u Isusa, može primiti obećanje: «Ja sam živi kruh, koji je sišao s nebesa. Onaj tko jede od ovoga kruha, živjet će u vijeke.»
Na kraju velikog govora o kruhu, nas se izvještava da su mnogi učenici napustili Isusa. U ovoj situaciji Isus također postavlja i odlučujuće pitanje dvanaestorici: «Hoćete li i vi otići?» Tada odgovara Petar: «Gospodine, komu trebamo ići? Ti imaš riječi života vječnoga. Mi smo došli do vjerovanja i spoznali smo: Ti si svetac Božji.» (Iv, 6,68 f)
Vjera u Isusa nije nikakav čvrsti posjed. Ako mi i hoćemo ozbiljno vjerovati u Isusa, bivamo kušani, da Isusa uvrstimo u vlastite potrebe, predodžbe i želje ili mrmljamo protiv Isusa i spotičemo se o njega. To ne mora uništiti našu vjeru. Ako se mi odupremo ovoj kušnji, može to produbiti našu vjeru u Isusa.

P. Alois Kraxner (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)