PROPOVIJEDI B 12. Nedjelja kroz godinu

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,
Snaga pozitivnih slika o Bogu

Već više od jednog sata sjedim tu u jednom prekrasnom, vedrom ljetnom jutru i pokušavam se uživjeti u strahove učenika na lađi za vrijeme bure. To mi nikako ne uspijeva. Lakše se mogu uživjeti u Isusa koji je u to vrijeme unutra mirno spavao... Također mi teško pada, predstaviti sebi strahove svih onih koji ne sjede u ugodno hladnim prostorijama, već negdje u svijetu trče za svoj život ili koji možda leže u bolesničkoj sobi i bore se za svoj život...
Čak niti na strahove koje sam i sam proživio, ne mogu se točno sjetiti: opasne situacije koje sam jedva preživio, neprospavane noći i mračne fantazije, koje su me jednom duže vremena mučile...

«Zašto se toliko plašite?»
Da li su ljudi, koji se boje za svoj život, ili koji se plaše za svoje ljubljene, manje religiozni nego ja? Da li se Isusovo pitanje u današnjem Evanđelju «zašto se toliko plašite?, da li još nemate vjere?», odnosi na njih? A na mene se ne odnosi, jer je meni dobro? Ja se suprostavljam ovoj tvrdnji. Bojim se da si je tu Evanđelist načinio pomalo jednostavno.
K tomu dolazi još da mi danas stvarno više znamo o strahovima nego onda. Npr. da tjelesni i duševni stres pospješuje podlogu straha. Oboje mi je, hvala Bogu, danas uskraćeno. Ili: strah može biti jedan zdrav signal, da upozorava na opasnost. Strah može biti rezultat ili popratni čimbenik krivog psihičkog razvitka. Stoga savjetujem svima ljudima, koji mi povjeravaju svoje osobne strahove, o kojima imam utisak da graniče s bolesnim stanjem, da se obrate terapeutu ili liječniku za pomoć. Nije nikakva sramota biti potreban pomoći. Ljudima s plašljivom osnovnom podlogom, savjetujem da analiziraju svoje strahove i sukobe se izravno s njima. Ako mi bude vremenski moguće, ja ću ih slijediti. To može biti vrlo ozdravljujuće.

«Da li još nemate vjere?»
Pored svega toga postavlja se pitanje ovoga o povezanosti s vjerom. Imaju li naši strahovi nešto zajedničkoga s vjerom ili moramo li mi odbaciti Markovu pripovijest? U kom slučaju može vjera pomoći da izađemo na kraj s našim strahovima? Jednostavno rečeno, onaj tko vjeruje, ne treba se strašiti, jest nekako premalo.

Strahovi prvih generacija kršćana
Prije svega, dobro ćemo učiniti, ako točnije promotrimo pripovijest iz Markovog Evanđelja, iz pozadine ondašnjeg vremena. Ona biva dalje pripovijedana od ljudi koji su se borili za svoj život. Kršćani prvog stoljeća. Snage koje su im se suprostavljale, imale su strašno duboki demonski karakter. Ne samo da im je suprotni vjetar puhao u lice, već im je ugrožavao i život. Slično kao kršćani 20 vijeka, u ogledu velikh katastrofa, pitali su se: «Da li je Bog mrtav?», pitali su se kršćani 1. stoljeća: «Da li Gospodin spava?» Onaj koji je rekao: « Ja sam s vama do na kraj zemlje? Da li je još kod nas ili nas je ostavio na cjedilu?» Onaj tko je u progonstvima 1. stoljeća mogao ostati miran, taj je doista imao duboku vjeru.

 

Isus Bog
K tomu je za njih došao još jedan drugi apekt. U odnosu na sliku Boga antičkog okružja i ustaljene slike Boga kod Židova ondašnjeg vremena, uzvisila se silno božja slika Isusa i njegovih pristaša.
Isus navještava jednog Boga koji misli dobro o ljudima; na kojeg se može osloniti. To je srž vijesti o uskrsnuću: Bog nije napustio Isusa, pored njegovog pogubljenja na križu. Kršćani vjeruju jednom Bogu, o kojemu više ne misle, da on namjerno vodi knjigu o svim pogrješkama, kako bi ju ljudima prikazao na sudu. Njihova slika Boga razlikuje se vrlo od farizeja.
Pripovijest o buri prikazuje tu sliku Boga i čini ju vidljivom, koja može postati noseća podloga za naš život.

Religiozna dimenzija straha
Strahovi ljudi današnjeg vremena mogu isto tako imati i religioznu dimenziju, koja zaslužuje više pažnje, nego što je to danas uobičajeno. U mnogim glavama i srcima, nije izmijenjena slika strogog i kažnjavajućeg Boga oca, s biblijskom slikom milosrdnoga oca. Poneki su ga možda zamijenili s jednim nemoćnim i senilnim starim djedom, kojemu je naš moderni svijet postao prenaporan i koji više ne može pomoći. Drugi opet nose u sebi tzv. posve prirodnu, prastaru i ne-diferenciranu sliku Boga. Oni su se malo ili nikako pozabavili s Bogom Biblije (ili drugih religija), tako da tamnim slikama duše, koje mogu izroniti iz dubine duše, ne mogu staviti nasuprot pozitivnu sliku koja bi im mogla dati oslonac.

Snaga pozitivnih slika Boga
Što možemo mi konkretno učiniti na religioznoj ravnini? Kako nam može vjera pomoći da mi ublažimo naše strahove?
Spasonosno je da si pričamo dobre priče o Bogu i da mi, prije svega, pozitivne priče o Bogu koji se spominje u Bibliji, dalje pripovijedamo. Roditelji i učitelji se ponekad čude što djeca rado slušaju priče. Od psihologa mi znamo, da priče sadrže duboke mudrosti - jedno izdanje knjiga ima naslov «Mudrost bajki» - i da bajke mogu pomoći, pronaći rješenja za životne konflikte. Pravilno upotrijebljeno pričanje bajki, može postati jedna vrsta predostrožne psihoterapije.
Nešto slično nastaje kroz daljnje predanje biblijskih priča o Bogu. One oblikuju našu sliku Boga. One podržavaju povjerenje u Boga. One ne djeluju samo preko razuma, već idu duboko pod kožu. Njihovo djelovanje se ne razvija odmah. U kasnijim životnim fazama bit će također potrebno, da se postavimo kritično u odnosu na te slike. Malo pomalo one će dopustiti, da u nama raste ono povjerenje, koje nam pomaže, da i u životnim olujama možemo mirno spavati.

P. Hans Hütter (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)