Propovijed za 1. korizmenu nedjelju.

Prava mjera

Dopustite mi da korizmeno vrijeme započnem s jednim (starim) vicem. Jedan se seljak ljutio što njegov magarac tako mnogo ždere. Mnogo više u odnosu na njegov radni učinak. On se stoga odlučio da ga odvikne žderanja. Pričao je drugom seljaku o svome eksperimentu. Ovaj je upitao: I, da li ti je uspjelo? Seljak je odvratio: Skoro! Nažalost je životinja poslije uginula kada se na to privikla.
Mnogi ljudi žive kao ovaj seljak po devizi: «posve ili nikako». Umjetnost života sastoji se pak u pronalaženju prave mjere.

Prava mjera pri jelu

Post može postati duboko ljudsko iskustvo. Kroz post može čovjek doživjeti, kako malo je potrebno za život. U postu se može pronaći također istina riječi: «Ne živi čovjek samo o kruhu».
To pak ne važi za svakog čovjeka. Ljude koji boluju od mršavosti ili od drugih smetnji uzimanja hrane, mora ih se od posta odvratiti. Umjetnost postoji također i ovdje u pravoj mjeri.

Prava mjera u vjerskom životu

O Isusu se pripovijeda da je nakon 40-dnevnog posta bio iskušavan od sotone. Kada se malo bolje sagleda pripovijest, pokazuje se, da je Isus ovom iskušenju koje se ovdje izvještava, bio izvrgnut cijeloga života. Iskušenje, načiniti od kamenja kruh i tako sebi samome ostvariti prihvaćanje, susreće kasnije još jednom. Kada je Isus na neobjašnjiv način opskrbio veliku masu ljudi kruhom, htjeli su ga učiniti kraljem. Da je Isus na to pristao, ne bi ovi ljudi imali više briga za kruh svakidašnji. Isus se pak odupro. Njegova čuda nisu trebala služiti udobnosti, već proslavljanju Boga.

Prava mjera između bijega od svijeta i svakodnevne udobnosti

Tada kao i danas Isusovi učenici nisu oslobođeni od svakodnevnih briga. Iskušenje da se pobjegne u pobožni svijet, da se više ne brine o svakidašnjem, postojalo je uvijek. Ponekad pruža uređen život u samostanu sa zavjetima siromaštva, izgovor za to.
Danas bi Evađelist upozorio vjerojatno jače od drugog uličnog jarka: od iskušenja, da se brigom za svakodnevnu udobnost dozvoli uloviti. Za mnoge se sastoji Božje kraljevstvo u tome, da mu bude dobro. Za to se i pobrinuti, glavni je sadržaj njihovog života.
Održavanje njihove udobnosti trebao bi si Bog učiniti za glavnu stvar. Umjetnost kršćanskog života sastoji se u tome, da se pronađe prava mjera: s jedne strane brigu za ono što mi dnevno potrebujemo ne izbjegavati i drugima ne nametati, s druge strane ovu brigu ne učiniti životnom svrhom.

Prava mjera u politici

Drugo iskušenje kojemu je Isus bio cijelog života izvrgnut, sastojalo se u tome, da svoju popularnost ne iskoristi politički. Lokalna politika njegovog vremena je žudila za moralno-poštenom voditeljskom ličnošću. Uvijek ponovno se Isus suprostavljao ovom iskušenju.
Evanđelist je razumio Isusov primjer kao opomenu učenicima: vaše poslanje se ne sastoji u tome, da skupljate vjernike za sebe i da vaše težište bacite na političku vagu. Zadaća učenika sastoji se u tome da djelovanje i vladavinu Boga učine vidljivim. Tamo gdje se vjera upotrebljava kao politički faktor moći, kršćani se nalaze u opasnosti, da prekriju pogled na Boga.
Iako je dobro da se crkvene i političke funkcije ne miješaju, nužno je, da kršćani svoje životno uvjerenje, formirano vjerom, svoje držanje i vrijednosti, unose u javni život i brinu se da državne i društvene norme služe za dobrobit svim ljudima.
Također i u međusobnom djelovanju vjere i politke, ne radi se o onom «sve ili ništa», već o pravoj mjeri.

Mjera proroka Isusa

Treće iskušenje koje pripovijeda o Isusu, pogađa već od samog početka više učenike nego samoga Isusa. Znanje o Božjoj blizini i uzdignuću k Bogu, može lako zavesti za tvrdnju: Meni se ne može ništa dogoditi. Mnogi religiozni ljudi upotrebljavaju vjeru kao amulet. Vjera treba učiniti tako da se «vaša noga ne spotakne o kamen». Isus nije u svojoj vjeri uzimao obzira prema sebi samom. On nije izbjegavao sudbinu proroka: «Ako si ti sin Božji, siđi s križa», dozvolio si je rugati.

Upravo za kršćane prvih stoljeća, krštenje nije bilo nikakav ugovor univerzalnog osiguranja protiv svega zla. Dopustiti se krstiti, značilo je riskirati svoj život.
Tko se danas dozvoli krstiti, ne riskira svoj život. Onaj tko živi kao krštenik, koji ide Isusovim stopama, bez osjetljivosti, postaje ruglo za mnoge ljude i danas još također u zemljama koje se nazivaju kršćanskim. On / ona ne bira nikakav udobni put.

Post kao put

Post ima mnoge aspekte. Jedni se podlažu ovoj vježbi iz zdravstvenih motiva, drugi da povećaju svoju atraktivnost, treći opet hoće ovim putem postići vjerska iskustva.
U osvrtu na današnje Evanđelje, vrijeme posta bi moglo biti poziv da se nađe prava mjera, da se eksperimentira s pravom mjerom.
Uvijek će kršćanski post također značiti, vlastiti život usmjeriti po krštenju. Kršćanin će se pitati: Živim li ja iz Duha koji je pokretao Isusa i kojeg sam i ja primio u krštenju?

P. Hans Hütter

Prijevod s njemačkog: Katica Kiš