PROPOVIJED C 7. Nedjelja kroz godinu

Ljubav prema neprijatelju umjesto zakona jednakosti

«Ljubite svoje neprijatelje!» S ovim zahtjevom izdaje Isus cijeli radikalni program svoje nauke.
Ono što on ovdje zahtijeva izbacuje uobičajene načine djelovanja i društvenih uređenja: ne važi više izjednačujući, zapravo pravedan zakon, da se isto s istim vraća; Isus već zahtijeva ovdje radikalno odbacivanje nasilja.

Radikalna ljubav
Isus je ovdje do skrajnosti radikalan: - ali ne radikalan u smislu nemilosrdnosti; nepravednosti: on je radikalan u svojem zahtjevu za ljubav. On je ljubav spoznao za svoj život kao najviši princip - da je naime Bog sam ljubav - i stoga ju zahtijeva radikalno. Ne pak ljubav u romatičnom smislu, milog života u dvoje, idealiziranju osjećaja. Već ljubav, koja poznaje podrijetlo: biti radikalan znači: idem nazad korijenu, k onomu što mi dozvoljava živjeti - a to je onaj koji je sve stvorio. Svatko i svaka su Božje stvorenje i ljubljeni od njega - stoga postoji ispred svakog života od početka jedan plus - znak. Zahtijevanje ljubavi po sebi nije ono radikalno u Isusovoj riječi, već zahtjev da se svakoga i svaku ljubi - čak i neprijatelje.

Bog razlikuje osobu i djelovanje
Temelj leži u tome što Isus (a također i Bog) razlikuje između osobe i njegog djelovanja: Isus mrzi grijeh, ali on ljubi osobu, grješnika - i on poziva grješnike k sebi na blagovanje, on ih liječi; on ih čini svojim učenicima - a prema grijehu, zlu, nasuprot je radikalan i čvrst.
Njegov zahtjev je sada: vidjeti iza ljudskih djelovanja; gledati na ono, da je tu osoba, koja je isto tako ljubljena od Boga kao ja. I upravo ovo držanje je ono s kojim je Isus pobijedio zlo: tim što se nije protiv toga borio s nasiljem i mržnjom, već time što je sam na križu još oprostio svojim ubojicama.

Ljubav probija vražiji obruč nasilja
Zapravo u ovome leži sva oslobađajuća vijest kršćanstva: Tu je mogućnost da se izađe iz vražijeg obruča sile i protusile; iz kruga vječne krivice i nezaborava.
(Usporedi mnoga mjesta na kojima se ne uspijeva izaći iz vražijeg obruča: Spirala nasilja u Svetoj zemlji - gdje svaki udarac povlači za sobom reakciju osvete, koja naravno mora biti gora od samog udarca;
usporedi ozljede koje si zadajemo u odnosima: Stoga što ti mene varaš, varam i ja tebe..., moglo bi se nebrojeno primjera nabrojiti iz vlastitih krugova.)

Mogu li pak tako opstati?
Ali mogu li uopće opstati u svijetu s jednim ovakvim držanjem? Nisam li ja tu uvijek prevareni, drugi; onaj koji će biti ismijan i prijeđen? Naravno to može uvijek ponovno i nastati; bit će uvijek također ljudi koji će držati naivnom kršćansku ljubav prema bližnjemu i ljubav prema neprijateljima. Ipak ovdje se radi o dubljim vrijednostima; o postojanošću - a Isus obećava za svako ovakvo držanje također i bogatu plaću: naime da se postane sinovima i kćerima Svevišnjega.

Zlatno pravilo
Osnovica koja se spominje u Evanđelju na kraju, naziva se također kao zlatno pravilo - i to je vrlo dobro mjerilo za ovo držanje koje zahtijeva: «Po mjeri kojom mjerite i dijelite, vama će se također dijeliti.» Ili drugačije izraženo: «Ono što ti želiš da se tebi učini, to čini također i drugima!»

Ne izvršenje već odgovor
Ovdje se ne radi o tome kako bi se zaslužilo nebo; da se Bogu imponira s vlastitim izvršenjem - već se radi o prikladnoj reakciji na ono što je Bog već prije svakog našega uspjeha nama već poklonio: naš život i svoju ljubav.
Ili kako Isus izražava u Evanđelju: «Budite milosrdni kao što je i vaš otac!» Mjerilo našeg djelovanja jest konačno Bog sam - i on je iznad svega ona ljubav koja je veća čak od njegove pravednosti, ona ljubav, koja ide kroz smrt, kako bi imali život; ona ljubav, koja nikad ne odustaje, iako ga mi ponekad zaboravljamo, kada griješimo, kada ne želimo o njemu ništa znati. On će poći također i za svakom zadnjom izgubljenom ovcom.
Isus je radikalan i vodi nas nazad našem korijenu; a taj krijen znači: Ja sam od Boga ljubljen - i svaki drugi čovjek na isti način kao i ja. Pred njim smo svi mi jednaki. Isusovo zahtijevanje da se ljube i neprijatelji, da se onima dobro čini koji me mrze; ne vraćati isto s istim - sve je to za mene, za nas, stalna prenapetost - a upravo stoga je to jedna prečka koju trebam neprestano pokušavati dohvatiti. I ja ne ostajem pri tome praznih ruku: jer «onaj tko daje, njemu će se i dati», i čak «bogatom, punom, nabijenom, prepunom mjerom».

Nova spirala života i ljubavi
Onaj tko probije spiralu smrti, mržnje, osvete, započinje jednu novu spiralu - a to je spirala života i ljubavi. I upravo slavimo mi ovaj događaj u sv. Misi: da je Isus sa svojim životom i svojom ljubavlju započeo ovu novu spiralu života. I tako je svaka sv. Misa obećanje ove ljubavi - ali također i zahtjev: idite i činite isto tako.
Johann Pock / Katica Kiš