PROPOVIJED C 4. Nedjelja kroz godinu

Veliki sin iz njihove / naše sredine

Snaga uzrečica
Isusova blagovijest bila je hvaljena od stanovnika Nazareta i našla je tu veliki odaziv. Ponosni su oni na svoga sustanovnika, na svoga prijatelja i susjeda, kojega opisuje prorok Jeremija s biranim riječima. Zaista, jedan fascinirani čovjek, taj Isus! Konačno eto jednoga koji ne propovijeda tako uprazno i dosadno kao drugi učenjaci sv. Pisma.
Ali najednom - jednostavno formulirano - izgleda da si je On sam postavio prepreku: On upotrebljava kao Židovi i Grci uobičajenu uzrečicu: «Liječniče, izliječi se sam!» Možda je Isus samo naslućivao da se u Nazaretu očekuju samo čuda, a eventualno se ne pokazuje interes za njegovu stvarnu blagovijest. A ipak, nisu li oni imali pravo zahtjevati, pa makar jedno malo čudo, nije li On bio jedan od njih, te da li je bilo nužno upravo njima ostaviti neispunjenu želju?

Odbijanje u krugu poznanika
Isus pak dodaje na to još jednu uzrečicu: «Niti jedan prorok nije priznat u svojoj domovini.» Ova uzrečica je i danas također dobro poznata i ispoljava jedno osnovno iskustvo čovjeka. Tada, kao i danas, ljudi traže jednog guru-a, vjerskog učitelja. Ako dolazi iz daleka i što je egzotičniji i što je neobičnije njegovo djelovanje i mističnije njegove riječi, tim više izgleda zadivljujuće. Njegove riječi bivaju akceptirane i imaju vjerodostojnost. Iz vlastitog pak kruga poznanika, iz istog pozivnog zajedništva ili iz obitelji, ne usvajaju se ovakvi savjeti ili ukazi. Poznanika se često hoće uvjeriti u vlastita mišljenja. Ako nam kažu nešto nepovoljno ili neočekivano, tada se smatraju onima koji kaljaju gnijezdo.
Isusova riječ se stotinu puta u povijesti obistinila. Gradovi su izgonili svoje sinove-pjesnike ili su obitelji spriječavali svoje sinove i kćeri da idu svojim putevima.

Njegova misija obavezuje
Isus ne «fukcionira» očito u očima svojih bližnjih - jer ih ne sluša, čak niti svoju rodbinu. On sa svojom blagoviješću sluša samo Boga. On se obavezao na tu misiju. Isus ukazuje na biblijske primjere udovice iz Sarepta kod Sidona i Sirijca Naamana. Oboje nisu pripadnici izraelskog naroda, a upravo su oni osjetili pomoć i ozdravljenje kroz proroka Iliju i Elizeja. Ove riječi su naravno naljutile stanovnike Nazareta - a iz njihovog pogleda i logično. Toliko su se naljutili da su htjeli Isusa strmoglaviti s nagiba. Isus pak korača nesmetano kroz masu i napušta grad.

Proroci - pravi i tobožnji
Otkako je Isus bio odbijen, opozvali su se mnogi nebrojeni vjerski učitelji na ovu situaciju i pokušali opravdati to suprostavno odbijanje - ali ne uvijek u Isusovom smislu. Postoje slavljeni savjetnici kojima hodočasti svijet, a koji kod kuće teroriziraju svoje žene i djecu. Postoje neprijatno ugledni šefovi čije je mišljenje uvaženo kod ljudi, koji se pak ne znaju dobro odnositi prema svojim suradnicima. U Isusovim citiranim uzrečicama skriva se velika istina: velika je tendencija drugima propovijedati, ali je mala volja ići sam tim putem na kojega se ukazuje.

Teret i radost udobnosti
Isus ne citira obje uzrečicie stoga kako bi sam sebe opravdao. On ih polaže svojim zemljacima u usta. Oni će ove riječi koristiti kako bi se obranili od njegovog zahtjeva. Oni bi se htjeli sa čuvenim zemljakom hvaliti, ali ne dozvoliti mu da im On učini život nesigurnim. Ali Isus - biblijski rečeno - kao istiniti prorok propovijeda volju Božju.
Volju, koja nije protiv ljudi, koja hoće njihovo spasenje, njihovo ozdravljenje, koja siromasima i slomljenima propovijeda Božju spasilačku blizinu. Čak ovu blagovijest odbijaju Isusovi zemljaci, jer stavlja u pitanje njihove vlastite predodžbe, njihovu čvrsto uhodanu vjeru. Oni hoće pak vidjeti jedno čudo, konačno hoće da ih se pusti na miru i žele uživati u slavi velikog Sina svoga rodnoga grada. Obratiti se, drugačije razmišljati, početi novim početkom - to im ne pada na pamet.

Naša misija
Svaki od nas ima jednu proročku misiju. Svaki može svojim životom nešto o Bogu izraziti i učiniti to vidljivim za druge, nešto, što se samo s Bogom može iskusiti. Svaki ima nešto za propovijedanje o Bogu sa svojom životnom pričom, što se samo kroz Njega može reći. Od te proročke misije i od našeg «ozdravljujućeg zračenja» ne smije nas nitko zaustaviti - čak niti bližnji u našoj okolini, koji nas hoće vezati svojim mišljenjem, svojim predodžbama i slikama. Ali mi moramo biti uvijek svjesni jedne činjenice: nismo to mi o kojima se priča, već je to Bog o kojemu se izvještava.
Bernhard Zahrl / Katica Kiš