PROPOVIJED A Uskrs P. Lorenz Voith

«Svjetska povijest doživjela je na 11.rujna 2001 godine jedan prijelom», tako je stajalo još prije nekoliko mjeseci u novinama. A u amaričkim medijima je rečeno: «Još će se kroz generacije (ljudi) sjećati ovog događaja na 11.rujna 2001. godine», da, govorit će se o vremenu prije i poslije 11. rujna. Jedan prijelom svjetske povijesti? Jedan markantni preokret ljudske povijesti? Ja mislim - mi ne trebamo usprkos svih strahota i osjećaja odvratnosti za ove događaje od 11. rujna - ipak to precjenjivati kao centralni preokret svjetske povijesti. Kako bi se onda uvrstili svi drugi veliki događaji, slučajevi i razvoji, napr. zadnjih 5000 godina?
Osnivanja i odluke o državama i kulturama; vjerska uređenja koja trebaju cijele pokrajine uređivati; ratovi s ljudsko-prezirnim masovnim ubijanjem; saznanja u prirodnim i duhovnim znanostima koja mijenjaju život cijelih generacija...

Jedinstveno

Upravo za Uskrs sjećamo se mi kršćani jednog događaja koji je jedinstven u povijesti svijeta i čovječanstva: Uskrsnuće Isusa iz Nazareta.
U ovim danima od prije 2000 godina dogodilo se nešto jedinstveno u povijesti čovječanstva koje nikad do tada nije postojalo: Bog podiže Isusa iz Nazareta od mrtvih i dozvoljava da to saznaju njegove učenice i učenici. I to sve poslije strašne i ljudsko-prezirne muke i smrti na križu. Ovaj Isus nije bio jednostavno - kao Lazar ili mladić iz Naina - vraćen u biološki život kao prije, ne, On, ovaj «prvorođenac iz smrti» kao što stoji u Pismu, «bio je posve i cio preobražen, očuvan u cijelosti svoje osobe i identiteta i izgrađen u svojoj ljudskoj i božanskoj mogućnosti» (Leonard Boff). Nije bio leš učinjen živim - već mnogo više: zemaljska stvarnost Isusa je bila promijenjena i vidljiva, živa i opipljiva - načinjena za učenike i učenice.
Leonard Boff, veliki brazilijanski teolog oslobođenja kaže pri tome: Bog nije s ovim svjetskim događajem «dozvolio da trava raste na Isusovom grobu».

Od iskustva s Uskrslim do svjetske religije

U susretima s Uskrslim započelo je jedinstveno izgrađivanje poruke i vjere u Isusa Krista. Učvršćen i nošen ovim iskustvom započeo je, počevši od male židovske grupe, uspon prema svjetskoj religiji, zapravo prema najvećoj zajednici vjernika do u naše dane. Danas se spominje preko 2,5 milijarde kršćana na svim kontinentima na ovaj događaj, ovaj najveći događaj u povijesti svijeta i čovječanstva; Kršćani u različitim kofesijama, bilo da su katolici, protestanti, ortodoxi, orijentalci, slobodne crkve..., sve nas povezuje ovaj događaj u Palestini prije 2000 godina.

Uskrsni događaj se odnosti na svakog pojedinog od nas
S ovim događajem iskusila je povijest čovječanstva, svaki pojedinac, bilo kralj ili ratar, profesor ili radnik, mlad ili star, Afrikanac ili Evropljanin, smisao utjehe (života). Život i besmislenost smrti dobili su jedan siguran smisao, ili kako to Pavao kaže: «Gdje je smrti tvoja pobjeda? Gdje je smrti žalac tvoj?» (1 Kor 15,55)
Uskrsnuće Isusa Krista nije samo jedna povijesno-svjetska dimenzija. Ovaj prikaz nije mnogima od nas dostupan. Druge svakidašnje brige i zahtjevi, izazovi i pitanja za radnim mjestom, odnosom, sigurnošću, prijetećim bolestima, itd., zamračuje često puta veće dimenzije.

Uskrs: Blagdan nade

Uskrsnuće Isusa Krista ima nešto zajedničkog s poklonom nade. Kada ljudi ne mogu s pouzdanjem i nadom gledati u budućnost, tada je loše po njih. Ovo iskustvo će mnogi potvrditi. Čovjek ne može živjeti bez nade. Osjećaj, da se ide usuprot besmislenoj i neodložnoj nesreći ili ništavilu, za ljude je nesnošljivo i čini ih bolesnima. Ljudi potrebuju nadu. Ne prave se uzalud i danas politički programi i ideologije s projektima budućnosti puni velikih obećanja. Za pojedinca pak dolaze ova (obećanja) neopovrgnuto na granici smrti do kraja. Iza smrti ona ne mogu dati nikakovu nadu.
Kršćanin pak ima kroz Isusa Krista, uskrslog, nepobitnu nadu u ovom svijetu i čak preko granice smrti.

Uskrs: Blagdan života

Kršćanin se nada uz pomoć Uskrslog u ovom životu kroz mnoge uličice i ulice, visine i dubine života. Iako mnogo toga drugačije prođe i drugačije završava, on se osjeća zaštićenim u ovom obećanju Boga: «Ja sam s vama u sve dane svijeta.»
Kršćanin se nada kao ja i kao osoba da neće potonuti u ništavilo. U uskrslom Kristu će on čak i samu smrt pobijediti. U Bogu će naći božju vjernost i ljubav, te iskusiti savršenstvo.

To nisu nikakve jeftine «utjehe» ili izmišljenost jedne «religije čežnje». Ne, to je rezultat iskustva i vjere učenica i učenika u susretu s Uskrslim. To je rezultat vjere i iskustvo bezbrojnih žena i ljudi kroz genercije do u sadašnjost.
Tako je Uskrs - blagdan kojega mi danas slavimo - jedan blagdan za sve nas koji smo se našli zajedno u mnogim službama Božjim na cijelom svijetu. To je blagdan nade i života, čak i poslije smrti.

P. Loren Voith (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)