PROPOVIJED A 33. Nedjelja kroz godinu

Naš život, dragocjeni poklon, za čiji razvitak mi jednom moramo odgovarati.

Naše vrijeme nije neograničeno
Na kraju crkvene godine smo pozvani da razmišljamo o našem životu. I doduše u pogledu na kraj, na savršenstvo, trebamo mi o našem životu razmisliti. Pogled na savršenstvo života znači pogled na vrijeme koje leži iza nas, na životnu povijest koju je svaki čovjek proživio i življenje što još leži pred njim.
Nama je darovano jedno posve određeno životno vrijeme. Sadašnje godišnje doba nas upravo poziva da si uzmemo vremena i razmislimo o našem životu kao ljudi i kršćani. «Vaše vrijeme nije neograničeno - kaže Isus - i vi ne znate kada će doći kraj. Razmislite o tome, što će biti, kada se svakom ispuni određena mjera njegovog vremena. Da li će to biti ispunjeno vrijeme?» S konačnim dolaskom Boga, tako kaže Isus ljudima, bit će kao s jednim čovjekom koji je išao na put: Pozvao je svoje sluge i povjerio im svoj imetak. Isus kaže ovdje: «Tvoj život, vrijeme tvoje životne povijesti je dragocjeno dobro Boga, koje ti je povjerio».

Moj život je jedan dragocjen dar
Prvo što će nam se reći kada mi, s pogledom na kraj, razmislimo o svojemu životu, glasi: Moj život, život svakog pojedinca je važan i to je dragocjeni dar od Boga. Za moj život potrebujem ovo ohrabrenje. Tko mi kaže u našem vremenu: Ti si važan, dragocjen i skupocjen. Pun mogućnosti za oblikovanje i razvitak. Kako jako i zagriženo moraju se ljudi boriti, kako bi saznali da je njihov život važan i značajan, da su dragocjeni i skupocjeni - i kako velike su u ovoj borbi pretrpljene ozljede i razočaranja, samo da se smatra kao računski objekt koji biva tamo i amo guran i koji biva ispušten kada počinje gubiti svoju upotrebljivost i korisnost.
Koliko ljudi se bori cijeloga života za nikad dosežni osjećaj samovrijednosti, jer nikad ga nisu imali niti osjetili: Ti si dragocjen i skupocjen kao onaj koji jesi, kao ona koja jesi.
Pozvan sam da sagledam svoj život pod pitanjem: Da li sam važan i dragocjen? Mogu li ja svoj život sagledati pod slikom i usporedbom jednog skupocjenog dobra?

Jače nego strah od besmislenosti
I da li je vjera, da me Bog tako vidi, jedna snaga u mojemu životu koja je jača nego sve dvojbe u meni, nego sva razočaranja u mojemu životu, svaki razarajući osjećaj biti bezvrijedan i nedragocjen? Da li je vjera u Boga koji mi je povjerio moj život kao dragocjeno dobro, da li je vjera u to jača nego strah od besmeslenosti mojega života?

Jedna posve osobna životna povijest

Bog mi vjeruje, time što mi povjerava dragocjeno dobro, meni i svakomu jedan posve osobni život i osobnu životnu povijest.
Jednom je dao pet talenata, drugom dva, a trećem jedan, svakom po njegovoj sposobnosti. Kod Boga nema neznanih ljudi, već je svaki pojedinačno s njegovom posve osobnom životnom povijesti. Mogu li ja o mom životu, s pogledom na njegov kraj, tako razmišljati kao meni povjerenoj, zahtijevnoj, osobnoj i jedinstvenoj životnoj povijesti? Pozvan sam da razmišljam o svojim sposobnostima i mogućnostima za razvitak života, tako kao ona dvojica koji su rasli s povjerenim talentima.
I ja se trebam upitati: Što sam ostavio ležati? Nije li sada skrajnje vrijeme, hrabro i riziko-spremno razviti moje mogućnosti za život. Mi smo u iskušenju upravo danas da se omjeravamo s nedostižnim uzorima. Koji su moji darovi i sposobnosti? Kako stoji s našim strahovima u životu i od života?

Hrabrost treba biti samo malo jača od straha. Naša mala ljudska povijest je utopljena u veliku povijest. Mi nosimo teret i krivnju drugih, drugi nose našu krivicu. Ali naša krivnja je utopljena u pomirenje s Bogom, koje nam je darovao kroz Isusa Krista.

P. Klemens Jockwig (Prijevod s njemačkog: Katica Kiš)