Post je povremeno suzdržavanje od hrane, pića ili drugih tjelesnih užitaka iz vjerničkih razloga

Koji su plodovi molitve i posta nekad i danas?

On može biti obredni, pokajnički, asketski, pojedinačni i zajednički.

Obredni post je vezan uz liturgijske blagdane u crkvenoj godini, i kao takav je prisutan u svim religijama. Svrha pokajničkog posta je pokajanje za grijehe, a može se vezati uz određene blagdane ili korizmeno vrijeme u crkvenoj godini. Asketski post je svojstven za pustinjake, eremite koji postom žele ovladati tijelom i tjelesnošću i doživjeti prosvjetljenje i mistično iskustvo Boga.
Post u Starom zavjetu

Post je znak obraćenja i pokajanja, a također se postilo u nesreći, tuzi i žalosti. Za zajednicu su bila uvedena posebna vremena za post. U židovstvu je post bio obrednog i pokajničkog karaktera. Obdržavao se uoči nekih blagdana tijekom godine, osobito uoči Velikog dana pomirenja ( Jom kipur ). Proroci su često kritizirali formalistički post iza kojega nije bilo određenih moralnih vrijednosti.
Post u Novom zavjetu

Isus posti četrdeset dana u pustinji pripremajući se za javno djelovanje. U prvoj Crkvi posti se povremeno i u važnim trenucima. U patrističko doba poste pustinjaci i monaške zajednice asketskim postom. Mi razlikujemo post ( suzdržavanje od hrane), i nemrs ( suzdržavanje od masnih jela ). Nakon Drugog vatikanskog koncila obvezatan je post i nemrs na Čistu srijedu ili Pepelnicu i na Veliki Petak. U nekim krajevima se hvala Bogu zadržao post i nemrs uoči Božića ili zaštitnika, patrona župne zajednice. Euharistijski post zabranjuje uzimanje jela par sati prije pričesti. Od 1964. godine euharistijski post je vrijeme od jednog sata, prije pričesti.
Post u islamu

Post je treća od pet obaveza muslimanskog vjernika. Obrednog je i klanjateljskog tipa. Postom od mjesec dana (ramazan ) vjernik izražava svoju vjeru u Božju transcedenciju.
Koja su svojstva i snaga katoličkog posta

Da bismo znali koja su svojstva i snaga katoličko posta, nužno je posegnuti za Novim zavjetom. Novozavjetna teologija jasno prikazuje svojstva i snagu posta. Post, naročito osobni, treba prema riječima Isusa Krista biti u skrovitosti, u samozatajnosti. To jest, nitko ne mora znati da mi postimo. Bit posta je da našu žrtvu, naše odricanje od hrane vidi nebeski Otac. „I kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri. Izobličuju lica da pokažu ljudima kako poste. Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću. Ti, naprotiv, kad postiš, pomaži glavu i umij lice da ne zapaze ljudi kako postiš, nego Otac tvoj, koji je u skrovitosti. I Otac Tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." Mt. 6, 16 - 18. Često se sigurno pitamo, u čemu je i kakva snaga dolazi po iskrenom i skrovitom postu. Odgovor je sadržan u evanđelju svetog Marka. Po postu se stječe duhovna snaga, snaga po kojoj smo izrazito duhovno jaki. Zato svaki egzorcist u prošlosti i danas mora biti osoba čvrste vjere, moralno čist i osoba koja posti. Isto je i sa monaškim redovima. Da bi doživjeli duhovno prosvjetljenje i postali mistici, potreban je post i čvrsta vjera. „Kad Isus uđe u kuću, upitaše ga učenici nasamo: „ kako to da ga mi ne mogosmo izagnati? Odgovori im: „ Ovaj se rod ničim drugim ne može izagnati osim molitvom i postom." Mk. 9, 28 - 29. Dakle činiti velika djela, čuda, egzorcizme, može samo osoba jake vjere, iskrene molitve, osoba koja često posti. To je pouka i nama. Ako želimo biti duhovno jaki, moramo puno moliti i postiti.
Crkveni post nekad i danas

Iz Djela apostolskih, koja su prva povijest, prve Crkve i crkvenih zajednica jasno nam je da se postilo uoči očekivanja velikih događaja, ili kod izbora novih navjestitelja Radosne vijesti. Postili su ne samo pojedinci, nego i čitava zajednica. „Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: de mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam vas pozvao." Dj. ap. 13,2. Osim zajedničkog posta, Crkva poznaje i priznaje postove i molitve pojedinaca koje su urodile plodom obraćenja osoba za koje se dugo molilo. Sveta Monika, majka svetog Augustina koja je bila kršćanka, molila je za obraćenje muža Patricija koji je bio poganin, i za sina Augustina je molila 16. godina. Muž, Patricije za kojeg se udala, obratio se godinu dana prije smrti, a Augustin nakon 16. godina posta i molitve. Monika je pratila sina Augustina na putovanju u Rim, i u Milano, gdje je 387. godine prisustvovala njegovom krštenju. Velika žena 20. stoljeća, Edith Stein, obratila se sa židovstva na kršćanstvo. Za života je tražila svom dušom istinu. Nije je našla u filozofiji, nego u životu mističarke svete Terezije Avilske. Postala je kršćanka i potom karmelićanka. Za vrijeme nacističkih progona Židova završila je u plinskoj komori poput mnogih svojih sunarodnjaka. Papa Ivan Pavao II. proglasio ju je blaženom. Primjeri osoba koje su posebno duhovno jake, ili ojačale po molitvi i postu privlače ljude na život po vjeri, molitvi i postu. U naše vrijeme valja pohvaliti niz sasvim običnih ljudi, laika, koji organizirano na različitim mjestima mole i poste. Možemo im se javiti kada smo u nekoj velikoj teškoći, tjeskobi i bolesti. Oni rado mole i poste koliko treba. Crkva živi, posti i moli. Ne samo na svetoj Misi, nego je živa u malim zajednicama koje su duhovno jake. Ne zaboravimo Karmel u Mariji Bistrici, Brezovici, Šarengradu. Plodove molitava, postova, klauzurnih sestara u Hrvatskoj i pobožnih laika ne možemo izmjeriti „ metrom" , izvagati, kao što se važe roba. U jedno sam siguran. Mnogo je zla zaustavljeno po postu i molitvi. Mnogo je duša i ljudi spašeno da ne odu krivim putem. A to se ne može mjeriti, niti platiti nikakvim novcem. Šesnaest godina molitve i posta svete Monike, urodilo je velikim duhovnim plodom. Augustin je postao svet, i ne samo svet, nego i jedan od velikih crkvenih teologa i naučitelja. Zato, brate i sestro, molitva i post idu ruku pod ruku. A plodove neka žanju oni kojima je molitva namijenjena.

vlč. Vladimir Trkmić

Tagovi: korizma post
21.03.2019 u 18:46