Papa Franjo: 'Spasenje je dar kojeg prihvaćamo srcem poniznim poput Marijinog'

"Spasenje se ne kupuje i ne prodaje: spasenje se poklanja."

Gdje nas vodi oholost srca? Papa Franjo razvija homiliju polazeći od Adama i Eve: zavedeni od Sotone, povjerovali su da su kao Bog. Ta „samodostatna oholost" dovodi ih do izgona iz Raja. (Post 3) No Gospodin ih ne ostavlja same, obećava im otkupljenje i ide s njima. „Gospodin, rekao je Papa, prati čovječanstvo na tom dugom putu. Stvorio je narod. Bio je s njima". Put započet neposluhom završava poslušnošću, s Marijinim „da" na anđelovo Navještenje (Luka 1,26-38). „Čvor stvoren Evinim neposluhom, rekao je pozivajući se na Svetog Ireneja iz Lyona, Marija razrješava svojom poslušnošću". To je put, nadodaje, na kojem se čudesa umnažaju.

„Gospodin hodi sa svojim narodom. A zašto je s toliko nježnosti pratio svoj narod? Kako bi omekšao naše srce. On to izričito kaže: 'Ja ću od tvog kamenog srca načiniti srce od mesa' (Ezekijel 36,26). Smekšati naše srce kako bi primili Rajsko obećanje. Po jednom čovjeku došao je grijeh, po drugom čovjeku doći će spasenje (Rimljanima 5,12). A taj dugi put nam je pomogao da imamo humanije srce, srce bliže Bogu, ne tako oholo, ne tako samodostatno".

Današnja liturgija govori o važnoj etapi na putu oporavka, „govori nam o poslušnosti, o krotkosti u odnosu na Božju Riječ", nastavlja Papa:

„Spasenje se ne kupuje i ne prodaje: ono se poklanja. Besplatno je. Mi se ne možemo spasiti sami, spasenje je potpuno besplatni poklon. Ne kupuje se krvlju bikova i koza (usp. Hebr 10,4). Ne može se kupiti. No to spasenje, kako bi ušlo u nas, traži ponizno i krotko srce, poslušno srce. Poput Marijinog. Primjer puta spasenja pokazao je Bog sam, njegov Sin, koji se nije kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom. Pavao to kaže". (usp. Fil 2,6)

Papa je stavio naglasak na „put poniznosti, poniženja". To znači: „jednostavno reći ja sam čovjek, ja sam žena, a Ti si Bog, i ići naprijed, u Božjoj prisutnosti", „u poslušnosti, u krotkosti srca". A po tome, naglašava na svetkovinu Navještenja, „slavimo, slavimo ovaj put, od majke k drugoj majci, od oca, k drugom ocu":

„Danas možemo zagrliti Oca koji je po krvi svojega Sina postao jedan od nas i spašava nas. Ovaj Otac čeka nas svakoga dana. Pogledajmo ikonu Adama i Eve, pogledajmo ikonu Marije i Isus, pogledajmo put Povijesti s Bogom, koji prati svoj narod. I recimo: 'Hvala. Hvala Gospodine, jer danas nam govoriš da si nam darovao spasenje'. Danas je dan zahvaljivanja Gospodinu".

laudato.hr