Otvori oči! Čovječe, budi zahvalan!

Ne zaboravi, ništa ti nije palo s neba, netko se dobro pobrinuo kada je tebe birao da dođeš na ovaj svijet. Ne boj se, upravo si tu gdje trebaš biti. Iako ponekad sumnjaš i misliš da nisi dobro došao i nigdje ne nalaziš mir. Iako misliš da bi u ovom trenutku bilo bolje biti na nekom drugom mjestu, upravo si tu gdje jesi. O tebi ovisi što ćeš učiniti od svojih dana, trenutaka, godina... Tu si gdje jesi, na tebi je red što ćeš birati. Radost ili tugu, samoću ili prijateljstvo, mir ili bijes, oprost ili gorčinu. Ljubi prvi.

Čovječe, budi zahvalan jer kao pijesak teku tvoji dani i odbrojani su pod staklenim zvonom, ti ne znaš kada će se razbiti i prestati teći. Čovječe, budi zahvalan. Čvrsto zagrli ono što imaš jer ima onih koje nemaš. Ne odguruj ljude od sebe već ih voli takve kakvi jesu. Čovječe, budi zahvalan. Mnogo je onih koji su ti bili dragi, mnogi su te voljeli i mnoge si volio i još uvijek voliš, ali mnogi su otišli, mnogi te više ni ne poznaju. Čovječe, budi zahvalan na onima koji su ostali, koji te nisu napustili i koji znaju tvoju prošlost, žive s tobom sadašnjosti i vide s tobom budućnost.

Čovječe, budi zahvalan. Ne zamjeraj onima kojih više nema jer svatko ima svoj put, a taj put nije i ne može biti isti jer oni će nekome drugome pokloniti radost koju su i tebi ostavili. Susretat ćeš ljude, potrudi se donijeti im radost koja će ostati kada ćeš ti morati otići. Jer prijatelj je prijatelj danas, sutra i za 20 godina.

Oni pravi ozare tvoje srce kada ih spominješ. Iako više niste bliski, znana ti je njihova vrijednost i utisnuti su u tvoje srce gdje god bili. A što si ti utisnuo u drugo srce?

Kristina Kelebuh