Neosporna je činjenica da teologija tijela itekako zanima mlade ljude

prijateljstvo, muškarac, žena, ljubav, prijateljstvo, franjevačka teologija, evangelizacija, vjera, čovjek i vjera, ljubav
Ono što Booku nikako nije jasno je zašto više svećenika ne poučava mlade toj temi u svojim župama, jer postoji dovoljno literature po kojoj se mogu pripremiti, a interes mladih je ogroman. To je sigurno i izvrsno sredstvo evangelizacije koje mlade može privući u Crkvu. Ohrabrujmo svećenike, a posebno one mlađe, da prouče i prenose teologiju tijela svojim vjernicima. Book donosi svjedočanstvo jednog sudionika tih predavanja

Kada bi moju malenkost pitali zbog čega bi bl. Ivana Pavla II. trebalo proglasiti svetim, moj bi odgovor, između ostalog, bio - zbog teologije tijela. Teologiju tijela Ivan Pavao II. počeo je predstavljati svijetu 1979. godine na audijencijama, i tako svake srijede sve do 1984. Što je teologija tijela? Teologija tijela je nova antropologija, novi pristup čovjeku, kao muškarcu i ženi, koji su stvoreni na sliku Božju. Teologija tijela daje odgovor na pitanje čovjeku tko je, kamo ide, što je brak i sl. Teologija tijela je knjiga sa, u engleskom prijevodu, 129 kateheza na 608 stranica. Ona otkriva novi svijet u kojem dostojanstveno žive muškarac i žena. Naime, u današnjem svijetu, pogotovo nakon seksualne revolucije u 20. stoljeću, veza između muškarca i žene poremećena je, njezini su temelji uzdrmani. Žena i muškarac su oslobođeni, no ta im je sloboda (radi što želiš!) izazvala potres na njihovu zajedničkom putu te se ispred njih, slikovito rečeno, otvorila provalija u koju su mnogi upali. I upravo se Ivan Pavao II. pitao što s tijelom? Koji je njegov smisao? Koji je smisao braka? Zašto smo stvoreni kao žena i muškarac? Dugo je molio i klečao pred Isusom, te je pronašao odgovor u Bibliji. Odgovor koji polako, ali sigurno živi sve više mladih diljem svijeta. Moj prvi susret s teologijom tijela bio je preko predavanja studentskog kapelana don Damira Stojića koji nam je kroz šest tjedana objasnio tko smo, kamo idemo (nebo), kako smo otkupljeni kao muškarac i žena, objasnio nam je značenje braka i spolnosti u braku. Mladi su ljudi u velikom broju pohodili njegove vjeronauke jer ih je zanimala tematika braka, odnosa muškarca i žene, te spolnosti. Mlade je zanimao odgovor Crkve; novim generacijama nisu dovoljne samo zapovijedi, oni traže smisao deset Božjih zapovijedi. Navest ću ovdje samo dvije činjenice od mnogih koje sam naučio na predavanjima don Damira Stojića.

Prva činjenica jest da ćemo mi uskrsnuti dušom i tijelom, te da nam nije baš svejedno što radimo s našim tijelom i da moramo gledati muškarca i ženu kao spoj duše i tijela, kao potpunu i jedinstvenu osobu. Druga je činjenica pomalo šokantna jer govori o tome kako bismo mi muškarci trebali ljubiti žene u braku. Naime, Ivan Pavao II. je odgovor pronašao u Pavlovoj poslanici Efežanima: Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane. Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi. Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu. Doista, mi smo udovi njegova Tijela! Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu. Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža (Ef, 5,21). Neupućeni ovdje mogu pomisliti kako se žena treba podložiti mužu, kako treba biti svojevrsna sluškinja mužu, no to je pogrešno razmišljanje izvučeno iz konteksta. Ovdje „podložiti se", ima ulogu podmisije i žena se stavlja pod misiju muža na njihovu bračnom putu (prijevod s grč.), tj. muž mora oponašati Krista u braku. Kako je to Krist ljubio Crkvu? On ju je ljubio kad su bili s njim, kad su slušali njegove prispodobe i kad su gledali njegova čuda, ali i kad su bili nevjerni, kad su se razbježali u Isusovim teškim trenutcima od Getsemanskog vrta do Golgote, On proljeva svoju krv i daje život za njih.

Dakle, teške riječi, ali muževi moraju ljubiti ženu čak i kad je nevjerna u trenu slabosti. Ovdje se ogledava dostojanstvo muža i žene, stavlja se naglasak na muškarca koji je glava, koji se predaje u potpunosti, jer takva je bila i Kristova ljubav za sve nas, On nas je ljubio potpuno, vjerno do kraja, slobodno i plodno jer nam je dao život u izobilju. I onda se zapitajte odražava li vaša veza ili brak ove karakteristike?! Dodao bih još jednu malu opasku, a to je da smo na svakom satu vjeronauka, prije obrađivanja teme iz teologije tijela imali jedan molitveno-meditativni dio, u kojem bismo molili Duha Svetoga da prihvatimo ovu istinu kako bismo imali srce od mesa za sebe i za druge oko nas, jer bez istinskog obraćenja, nema ni življenja teologije tijela.

Moj drugi susret s teologijom tijela bio je kad sam na youtubeu pogledao predavanje Crystaline Padilla i Jasona Everta (https://www.youtube.com/watch?v=Nj8BeZweARw). U tom me predavanju oduševila rečenica koju je izrekao Jason, a moja malenkost vam je prenosi: „Ljubav znači da radiš ono što je najbolje za tvoju ljubljenu osobu". Ova nam rečenica jasno ocrtava kakva bi trebala biti ljubav - potpuno sebedarje uz poštivanje dostojanstva druge osobe. Naglasak pogotovo stavljam na nas muškarce, koji bismo se stalno trebali sjećati ove rečenice kroz vezu i kroz brak. Objasnit ću vam to na konkretnom primjeru: Zamislite djevojku, studira i povremeno radi, upozna mladića u domu i krenu oni malo-pomalo u vezu i kroz vezu se upoznaju. Ona je aktivna vjernica, odlazi na mise nedjeljom i živi sakramentalnim životom. On je vjernik, ali ne prakticira vjeru kao ona, ponekad ode na nedjeljnu misu. On želi imati predbračne odnose i tako joj dokazati svoju ljubav, ona ne želi, jednostavno nije spremna. Ovo je zapravo klasična situacija u kojoj muškarci rade pogrešku, i iz njihova se ponašanja iščitava ovo: „Draga ja tebe toliko volim, toliko želim biti s tobom da ćeš zbog mene biti u grijehu, da ćeš morati ići na ispovijed; toliko te želim da ću te odijeliti od Krista i Njegove ljubavi..."Je li to prava ljubav? Je li taj mladić mislio na djevojku? Naravno da nije. On je mislio na sebe, eventualno je mislio na njih, ali na nju i njeno dostojanstvo osobe definitivno nije, jer je nije smio ugroziti, kako tjelesno tako ni duhovno. Čak štoviše, trebao ju je poticati, te i sam aktivnije prakticirati vjeru. O spolno prenosivim bolestima i neželjenoj trudnoći kao negativnostima da i ne pišem. Kad se izbaci Boga iz veze, a onda i iz braka, kad paru cilj nije vječni život, već su fokusirani jedno na drugo, nastaju problemi koji se teško rješavaju. Oni sami znak su što će se nama dogoditi u nebu, kako piše evanđelist Ivan u Otkrivenju, a to je mistično vjenčanje. Kad dođemo u raj, znak nam više neće biti potreban. I znam, sad će mnogi prigovoriti kako svi danas žive kako žele i kako je moj stav zastario ili je previše klerikalan, no ja s druge strane njima odgovaram, poštujući njihovu slobodnu volju, kako ja vidim 'plodove' predbračnih odnosa, zajedničkog života prije braka i kako mi nije jasno zašto žive plagijat i 'plodove' tog plagijata, koji su u prvom redu grijeh i egoizam, te udaljavanje od Boga i sakramentalnog života. To nije prava ljubav, to nije ono na što nas je Krist pozvao. Krist nas je, u velikoj većini, pozvao na svetost kroz brak ili na svećenički poziv, to su dva puta.

Na kraju bih zaključio kako je teologija tijela podigla palog čovjeka izranjavana seksualnom revolucijom, kako mu je dala smisao, kako je uzdigla tijelo žene i muškarca koji nisu objekti, već subjekti stvoreni na sliku Božju. Teologija tijela je podigla ljestvicu moralnih vrijednosti i načina života u skladu s Božjim zapovijedima visoko i ako budemo uporni, ako budemo radili na sebi uz pomoć Boga, preskočit ćemo je i doskočiti onamo gdje se nalazi autor teologije tijela, a to je bezvremenska radost i blizina Boga. Krenimo s vježbanjem za taj skok već danas.

kristofori.hr