Leopold Mandić znan je kao 'prijatelj ljudi', dobri i milosrdni ispovjednik

Drugi kanonizirani hrvatski svetac - Leopold Mandić znan je kao 'prijatelj ljudi', dobri i milosrdni ispovjednik.

Iako malen rastom, svega 135 centimetara, njegova ljubav prema čovjeku, a nadasve Bogu, bila je neizmjerna. Punih 40 godina neumorno je ispovijedao ljude od jutra pa sve do kasnog poslijepodneva, a bio je poznat po tome što je i sam molio za one čije je ispovijedi slušao.
No, ima jedan događaj iz života ovog sveca koji je bio prvi znak njegovog poziva. Dogodio mu se kad je imao osam godina.

'Jednog dana počinio sam prijestup koji mi se nije učinio teškim i dan danas ga smatram takvim. Sestra mi je to zamjerila te me odvela kod župnika da me odriješi od grijeha i odredi pokoru.

Ispovjedio sam svoj grijeh kojeg je on oštro osudio te me prisilio da kleknem posred crkve.

Ispunjen bolom rekao sam si:

Zašto se treba tako oštro ponašati prema djetetu zbog jednog tako laganog prijestupa. Kada odrastem želim postati svećenik i ispovjednik te širiti milosrđe i dobrotu dušama grješnika', zabilježene su riječi sveca koje su bile gotovo kao proricanje vlastita života.

Izdvojili smo sedam misli ovog neumornog Božjeg radnika i istinskog poznavatelja ljudskih srdaca koje nam svima mogu biti na korist!

1. Naš Gospodin nam je čvrsto obećao da će biti širokogrudan u svojoj providnosti kada se budemo trudili s njegovom milošću vršiti svoje dužnosti. Potrudimo se dakle da budemo djelotvorni vjernici; potom će nadoći Providnost.

2. Kada ljudska osoba koja ima vjeru živi prema Evanđelju i, usprkos krhkosti, nastoji se pokoravati Gospodnjim zakonima, poput Krista jeca i pati u brigama i bolovima ljudskog života. Tada se prikazuje i žrtvuje Bogu Ocu kao prihvaćena i draga žrtva.

3. Pođite na pričest. Idite na pričest s vjerom... Nije otrov, nego lijek koji može izliječiti svaku bolest. Svjetlo je misli; snaga u slabostima, utjeha i ublaženje u svim mukama; zalog je buduće slave.

4. Tko traži na sve načine izbjegavanje patnja i neizbježnih kušnja života, nema kršćanskog duha; to ne znači prihvaćanje vlastitog križa i ići za Isusom, nego izbjegavati ga. Zato, ono što se trpi jer se nije moglo izbjeći, neće imati zasluga.

5. Uvijek se trudi da budeš vjernik, također kada budeš u društvu svojih kolega i usred svih zbivanja u životu.

6. Uvijek ostaje istina da se ni list ne miče bez Božje volje. Koliko su veća njegova iskušenja, toliko je bliže Božje obodrenje. Dakle, blizu je utjeha koju želi vaše srce.

7. Što više radimo u životu na ovoj zemlji, više zasluga stječemo za nebo i više doprinosimo za spasenje duše. Mjesto na nebu nitko nam neće oduzeti.