Katica Kiš: Vrlo je važno i poželjno za života makar jednom čovjeku ublažiti bol

vjera, molitva, RAK, pobjeda, duhovnost, zdravlje, uticaj na zdravlje, zdravlje čovjeka, molitva, molitva za zdravlje, molitva krunice, religija, religija, vjera, molitva, 40 dana za život, Mostar, molitva, molitva, vjera, čovjek i vjera, religija, vjera, spoznaja, religija, čovjek i vjera, Papa Franjo, homilija, vjera, čovjek i vjera, život u vjeri, put Isusa Krista:, Isus, evanđelje, Njemačka, crkva, vjera, katica kiš, duhovna obnova, Gorica, Grude, katica kiš, mir, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, molitva, katica kiš, strah, katica kiš, katica kiš, katica kiš, molitva, očenaš, Papa, Papa Franjo, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, katica kiš, propovijed, katica kiš, propovijed, katica kiš,

Susrela ju je kod prijateljice Ivanke, Imoćanke, te su došle između ostalog, u razgovor o vjeri i prakticiranju katoličke vjere. Tom prilikom je Marija upitala Franku:
„Franka, ideš li ti u crkvu?"
Franka joj odvrati:
„Ja bih rado išla u crkvu, ali tamo nikog ne poznajem, pa mi je neugodno tamo ići".
Franka je po prirodi bila vrlo tiha, povučena i rezervirana žena, koja nije voljela buku niti velika slavlja.
Marija, dobra praktična vjernica, ju je na to savjetovala:
„Franka, kod Boga ti ne treba nikakovo društvo. Ideš u crkvu za svoju dušu i za svoje opuštanje".

Franka ju je pažljivo slušala i prebirala ove riječi u svom srcu. Osjetila je ona da joj Marija govori istinu, ali miješani brakovi predstavljaju uvijek problem u međuljudskim životima. Vjerojatno se nije mogla opredijeliti na koju će stranu- hrvatsku ili njemačku.

Nedugo nakon toga razgovora, Marija je saznala da se Franka razbolila od opake bolesti raka. Nije dugo bolovala, otprilike dva mjeseca. Iznenada je preminula i bila pokopana u Nieder-Olm-u nedaleko Mainza. Tako je još jedno hrvatsko dijete bilo pokopano ovdje u tuđini, dok je domovina Hrvatska čeznula za svojim djetetom, ostavši siromašnija za još jedno svoje sjeme.  Nedugo poslije Frankine smrti, Marija je imala čudan san.

Došla joj je Franka u posjetu, milo ju pogledala i zamolila ju:
„Marija, posudi mi 100 marka!"
Marija je bila svjesna da je Franka umrla, te ju začuđeno upita:
„Pa, ti više nisi ovdje na ovom svijetu, što će ti te pare?"
Na to joj Franka, potišteno i tužno odgovori:
„Ostala sam dužna, za života, siromašnim, potrebitim ljudima, jer im nisam nikad pomagala. Stoga te molim, da taj iznos daruješ, u moje ime, nekim siromašnim, najpotrebitijim ljudima. Ja imam veliko povjerenje u tebe".

Potom se Marija probudila i sjetila se doslovno svake riječi iz ovog čudnog sna. Upitala se, zašto se Franka upravo njoj obratila za pomoć, iako je imala dvije bogate sestre u Njemačkoj. One nisu doduše pohađale Misna slavlja, niti su bile pobožne. Pomislila je u čudu:

„Eto, ja najveća sirotinja, a ona se meni obratila za pomoć".
Sada je Marija shvatila, da Franka ima veliko povjerenje u nju, jer joj je u onom kratkom razgovoru o Bogu i crkvi, dotakla dušu. Vjerojatno je znala da će joj Marija pomoći, poslušati i ispuniti joj tu želju te tako olakšati proces čišćenja njezine neumrle duše. Imala je bezgranično povjerenje u Mariju kao vjernicu, a ne u svoje sestre. Zato je dobro poslušati svaki glas vapijuće duše, ako nas zamoli za nešto, jer ćemo se i mi možda jednoga dana naći u istom položaju kada će nam biti potrebna svestrana pomoć od naših živih bližnjih.

Marija je dugo razmišljala, kome da pomogne u Frankino ime. Prijateljica Janja je uskoro skupljala novac pred crkvom za jednog bolesnog čovjeka, koji je došao u Mainz za vrijeme Domovinskog rata. Bolovao je od strašnog i veoma bolnog tumora u uhu. Janja je skupljala novac za njegovu operaciju, uz dozvolu fra Bebića, našeg svećenika, koji je to i u crkvi najavio.

Ovo je bio znak za Mariju da pomogne ovom čovjeku u Frankino ime. Došla je do Janje i ubacila u košaricu 50 eura, kao protuvrijednost za ondašnjih 100 njemačkih marka. Janja se ugodno iznenadila kad je vidjela da Marija daruje ovu pozamašnu sumu, jer je znala da je Marija bila vrlo štedljiva osoba.

Ovaj bolesnik je bio tada operiran u Mainzu i uskoro posve ozdravio, zahvaljujući Franki i milosrdnim hrvatskim vjernicima koji su mu omogućili ovu operaciju.

Vrlo je važno i poželjno za života makar jednom čovjeku ublažiti bol, pomoći siromašnom i potrebitom, dok smo na ovom svijetu, jer stoji:
„Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan!" Lk 6,36
Marija je ispunila Frankinu želju, pomogla ublažiti boli ovom bolesniku, a Franki pomogla da joj se duša osjeća smirena i oslobođena na onom svijetu.

Katica Kiš iz knjige „Svjetlo života"